Poznati ste kao borac protiv financijske mafije, a osobito za reformu II. obveznog mirovinskog stupa. Kako ocjenjujete učinjene promjene u tom segmentu u okviru najnovije mirovinske reforme?
Ne radi se tu o nikakvoj reformi mirovinskog sustava, već o obrani pod svaku cijenu drugoga mirovinskog stupa i interesa obveznih mirovinskih fondova i banaka koje su njihovi vlasnici. Godišnje za isplatu mirovina treba 39 milijardi kuna, a od doprinosa se skupi samo 21 milijarda kuna, dok se za 18 milijardi kuna država mora zaduživati. Svi znaju da za jednog umirovljenika radi 1,12 radnika, da se radno aktivni građani i dalje iseljavaju. Dakle, mirovinski sustav je ugrožen, a nedavna „reforma” je predstava za građane da se pokaže da se nešto radi.
Ključna rješenja su u visokim stopama rasta BDP-a i povećanju nataliteta i zaustavljanju iseljavanja. Nijedno od spomenuta tri rješenja nismo vidjeli u prijedlogu mirovinske „reforme”.
Kao što rekoh jedini pravi cilj je bio zaštita interesa obveznih mirovinskih fondova (OMF) i banaka. OMF-ovi sada upravljaju s oko 96 milijardi kuna i ne žele se odreći te ogromne financijske moći, jer se upravo iz tih sredstava kreditira država za nedostajući dio mirovina na godišnjoj razini: oko 18 milijardi kuna.
I tako iz godine u godinu OMF-ovi posuđuju novac državi uz visoke kamate od šest posto, a država mora naći načina da prikupi dovoljno novca da to sve skupa vraća. Naravno, jedini efikasan način da prikupi ta novčana sredstva jest da nam podiže postojeće ili izmišlja nove poreze. Sva filozofija postojećeg drugog mirovinskog stupa svodi se na to da nam država kroz taj stup želi pomoći da se povećaju mirovine, ali to opet financiraju ti isti građani (radnici) plaćajući poreze. Slikovito rečeno, da bi nam u desni džep stavila mirovinu, država nam prethodno iz lijevog džepa uzima novac.
Od sadašnjeg sustava jedino profitiraju društva za upravljanje mirovinskim fondovima koja su od osnutka do sada zaradila na upravljanju i naknadama oko osam milijardi kuna. Nitko drugi nije zaradio, iako se u medijima stalno tvrdi da su prinosi, odnosno zarade odlični.
Zato stalno ponavljam da je drugi stup nepotreban i štetan, pa ga treba transformirati. Hrvatska je jedina zemlja u Europi koja još uvijek ima takav drugi stup. Ako bi se građani odlučili prebaciti svoj novac iz prvoga u drugi stup tada bi se javni dug države s oko 80 posto BDP-a smanjio na oko 55 posto, što bi Hrvatsku dovelo u znatno povoljniju poziciju.
Drugi stup povećava javni dug
Procjena je kako je gubitak javnih financija zbog tranzicijskog troška uvođenja drugog stupa prešao samu vrijednost kumulirane virtualne štednje. Naime, ako je tranzicijski trošak najmanje 2,7 posto BDP-a godišnje, proizlazi kako je u posljednjih 16 godina taj trošak teretio Hrvatsku s više od 120 milijardi kuna. I još nešto, od2002. godine kad je ovakav drugi stup uveden, udjel javnog duga u bruto domaćem proizvodu je više nego udvostručen. Kakvo rješenje Vi predlažete?
Dobro ste uočili da je drugi mirovinski stup otkako je uveden povećavao javni dug. Od 96 milijardi kuna imovine kojom raspolažu OMF-ovi skoro 70 milijardi kuna se odnosi na državne obveznice. Dakle, obvezni mirovinski fondovi koji upravljaju sredstvima iz drugoga stupa su kreditori države u iznosu 70 milijardi kuna, a država im je kao protučinidbu dala svoje obveznice. To znači da OMF-ovi nemaju u svojim „rukama” novac, već obične papire države (obveznice), na temelju kojih se ona obvezuje da će im isplatiti novac po dospijećima tih obveznica. Prema tome, svakome treba biti jasno da tu nema novaca, pa niti štednje. To je fiktivna štednja i ta se istina skriva od građana. Ako je to štednja, pokušajte ju onda ponuditi banci kao zalog kod uzimanja kredita?!
Zato govorim da je drugi mirovinski stup obmana i moramo to riješiti. Ako bi se nastavilo s ovim modelom, za nekoliko godina OMF-ovi bi imali imovinu veću od prihoda državnog proračuna. Tu se jasno vidi da financijska oligarhija u Hrvatskoj želi pod svaku cijenu zadržati postojeći sustav, kako bi sačuvala izvor svoje moći da može i državu i nas držati u šaci.
Stranka Promijenimo Hrvatsku odlučna je promijeniti ovaj štetan model. Kada dođemo u situaciju obnašati vlast voljom građana, odmah ćemo im ponuditi slobodu izbora o tome hoće li svoj novac prebaciti u prvi stup međugeneracijske solidarnosti koji je obveza i za koji bi jamčila država ili bi ga prebacili u dobrovoljni stup. Politiku ulaganja dobrovoljnih fondova u novom sustavu trebalo bi liberalizirati, ali za njih ne bi jamčila država; što je sasvim u skladu sa slobodom izbora stupnja rizičnosti.
Naime, naša stranka se zalaže za mirovinski sustav u kojem će biti samo dva stupa; prvi – obvezni i drugi – dobrovoljni. Građanima bi trebalo dati slobodu da u roku pola godine odluče gdje će svoja sredstva iz sadašnjeg drugog stupa prebaciti. Taj novac je naš i nitko nam ga ne smije uzeti. Mi sada imamo praktično dva obvezna mirovinska stupa; prvi i drugi, dok je tek treći dobrovoljan. Vidite da to nije niti logično, a kamoli isplativo i uspješno.
Pametne zemlje prepoznale obmanu
Zašto je većina zemalja koje su pod pritiskom Svjetske banke uvele obvezni drugi stup od toga odustala, pa čak i Bugarska i Rumunjska, uz već prijašnje izlaske Poljske, Mađarske i Slovačke? Zašto hrvatski mediji šute o tragičnim posljedicama ovakvog financijskog rašomona?
Sve zemlje koje ste nabrojali uistinu su odustale, a neke poput Slovenije, Češke, pa čak i Srbije o tome nisu htjele niti čuti, jer su shvatile da je to obmana. Kod nas su mediji odavno izgubili status neovisnosti, prije svega jer njihov opstanak ovisi o financiranju odnosno oglašavanju, a OMF-ovi imaju novca. Postoje i novinari i takozvani nezavisni ekonomisti koji su uvijek u pripravnosti uskočiti u određeni medij i dezinformirati građane o mirovinskom sustavu, preciznije drugom stupu.
No, drago mi je da građani sve više uviđaju i shvaćaju da je sve to prevara i da je drugi stup pravi izvor destabilizacije mirovinskog sustava. Kada sam prije dvije i pol godine ušao u Sabor i o tome počeo prvi govoriti mediji su me zakucali na zid. Nisu me uspjeli zaustaviti i tako smo temu koja je bila zabranjena nametnuli kao bitnu. Posebno želim naglasiti da su neke stranke koje se predstavljaju kao umirovljeničke radile i rukama i nogama da se prije 17 godina uspostavi ovaj loš sustav, a i sada ga brane i iza kulisa podržavaju i ovu Vladu i menadžere mirovinskih fondova.
Želimo zaštiti mlade ljude koji uplaćuju u mirovinski sustav kao i umirovljenike koji ga aktivno koriste i od toga nećemo odustati. Za to nam je potrebna puno veća podrška građana na izborima.
Šuti se i o promašenim investicijama obveznih mirovinskih fondova. Imat li saznanja koliki je iznos gubitaka četiriju obveznih mirovinskih fondova zbog odluke da investiraju u dionice raznih tvrtki (Ingra, Quaestus, Jadran d.d. Crikvenica, Nexe, Magma, Credo banka, Luka Ploče, Agrokor, Dalekovod itd.)? Poznato je jedino da je HANFA objavila kako je evidentiran dug iz Agrokora od oko 800 milijuna kuna. Kojim podacima Vi raspolažete?
Nema sređenih podataka o tome koliko su obvezni mirovinski fondovi izgubili ulažući u dionice ili obveznice navedenih poduzeća i nekih drugih. Ono što sigurno znam jest da su samo u sustavu Agrokora izgubili 801 milijun kuna, a taj podatak mi je pismeno potvrdila HANFA na moj pismeni zastupnički zahtjev. Očito su ti gubici, koji se skrivaju i kojih nema u godišnjim izvještajima OMF-ova, veliki i javnost o tome ne zna ništa. Svatko tko uplaćuje u OMF-ove morao bi krajem godine dobiti precizan i detaljan izvještaj što se radi s njegovim novcem i koliko se zarađuje, a koliko gubi. Razbahatilo se to društvo s našim novcem.
Papiri koji glume štednju
Mlađe građane osobito zanima postoji li uopće novac iz drugog stupa ili je on samo virtualne naravi? Pod kontinuiranom propagandnom kampanjom hrvatske financijske industrije oni čvrsto vjeruju da je riječ o njihovoj privatnoj imovini, privatnoj štednji. Što biste im odgovorili?
Kao što sam rekao maloprije, u drugom stupu nema novca. Preciznije, od ukupne imovine koja iznosi oko 96 milijardi kuna ima svega oko 1,8 milijardi kuna u novcu. Obveznica države ima oko 70 milijardi te oko 20 milijardi kuna domaćih i inozemnih dionica te obveznica domaćih poduzeća. Dakle, samo papiri. Ako je štednja, pokušajte ju podići, oročiti ili založiti kod banke ako hoćete uzeti kredit!
Po sadašnjem modelu, nakon usvajanja zakona neposredno prije Nove godine, kada netko bude odlazio u mirovinu, a bio je član drugoga stupa, njegova sredstva prelaze u mirovinsko osiguravajuće društvo koje njima raspolaže svojom voljom. To nije osobna privatna imovina kako se misli. Ono što se posebno skriva jest činjenica da ako netko nakon dvije-tri godine umre i od akumuliranih sredstava isplati mu se samo oko 30 posto, ostatak se ne isplaćuje bračnom drugu ili djeci, već ostaje vlasništvo mirovinskog osiguravajućeg društva. K tome, samo je jedno mirovinsko osiguravajuće društvo u Hrvatskoj i njegovi su vlasnici odnedavno Slovenci!
Mislim da će mnogi pobjesnjeti kada ovu pročitaju, jer im nitko o tome nije ništa rekao. Stranka Promijenimo Hrvatsku odlučna je stati u kraj netransparentnosti i skrivanju istine.
Kasica-prasica vladajućih
Od kakve je važnosti hitna reforma drugog mirovinskog stupa za sadašnje umirovljenike, jer to i njima samima najčešće nije jasno?
Vidite, nedavno je usvojen zakon o mirovinskom sustavu kojim je zadržan drugi stup, jer se građanima koji su u njemu, da ne bi digli bunu, obećalo od strane države doplatiti 20 posto da ne budu diskriminirani u odnosu na one koji su samo u prvom stupu. Tko će to platiti; odakle novac za to? Pa to će bankama platiti sami građani putem poreza, a da toga sada nisu niti svjesni.
Stoga je nužna prava reforma mirovinskog sustava u kojem će postojati samo dva stupa: obvezni i dobrovoljni, uz prethodnu slobodnu odluku svakoga umirovljenika u koji od njih prebaciti sredstva iz sadašnjeg drugog stupa. Uvjeren sam da će to listom biti u prvi stup za koji jamči država. To će građanima donijeti veću sigurnost, a državi smanjiti javni dug. Budimo otvoreni i recimo da je drugi stup često puta bio kasica-prasica vladajućih stranaka koje su u skladu sa svojim interesima i ortačkim vezama financirale našim novcem problematične firme.
Vrijeme je da kažemo dosta i uspostavimo transparentan i održiv mirovinski sustav koji će služiti građanima u trećoj dobi, a ne interesnim skupinama.
Jasna A. Petrović
