Sindikat umirovljenika Hrvatske po deveti put je u siječnju 2020. godine uputio Ministarstvu pravosuđa inicijativu za izmjene Zakona o obveznim odnosima (ZOO) u vezi instituta dosmrtnog i doživotnog uzdržavanja. Ovoga puta detaljno obrazložene prijedloge za ukidanje dosmrtnog uzdržavanja te donormiranje doživotnog uzdržavanja supotpisala je i Matica umirovljenika Hrvatske. Do sada su podršku ukidanju dosmrtnog uzdržavanja dali i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku te Pučka pravobraniteljica.
Međutim, Ministarstvo se apsolutno protivi ikakvim izmjenama, ostavljajući time prostor daljnjem bujanju lešinar- ske industrije van svake kontrole. Sve masovnije prijevare starijih osoba, koje nerijetko završe sa zanemarivanjem ili čak psihičkim i fizičkim nasiljem, očito ih ne zanimaju, jer normalno je da ugovore o uzdržavanju potpisuju neupućene starice i starci bez razumijevanja razlike.
Prijevara će ionako biti
Upravo zato što se dosmrtnim ugovorom imovina uzdržavane osobe odmah prenosi na uzdržavatelja, prvi i početni zahtjev SUH-a i MUH-a je ukidanje instituta dosmrtnog uzdržavanja. Odgovor Ministarstva pravosuđa je kako se „brisanjem odredaba ZOO-a kojima je uređen taj ugovor ne bi onemogućilo sklapanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, jer bi se takvi ugovori mogli sklapati na temelju općih odredbi obveznog prava, s time da za njihovu valjanost ne bi bila propisana navedena stroga forma”. Dakle, apsurda li, tu nije bitno da li treba smanjiti rizik prijevara oduzimanja imovine u trenutku potpisivanja takvog ugovora, već je bitno da bi se prijevare i onako događale i bez takvog instituta uzdržavanja! Poznato je da starije osobe uopće ne razlikuju dosmrtno od doživotnog uzdržavanja, pa je to argument više za ukidanje dosmrtnog koje dovodi uzdržavane osobe u zabludu.
SUH i MUH su predložili, među ostalim, da se obavezno uvede registar ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju pri upravnom odjelu ili centru za socijalnu skrb grada ili općine na čijem području živi primatelj uzdržavanja, kako bi se moglo pratiti proširenost takvog lešinarskog biznisa, no Ministarstvo pravosuđa i to odbija. „Smatramo da je upitna praktična svrha vođenja takvog registra, jer ugovor o doživotnom uzdržavanju je jedan od imenovanih, naplatnih, dvostrano- obvezujućih ugovora”, naglašavaju, a posebno se protive mogućem uvidu u takve registre. Kako bi se onda moglo stati na kraj profesionalnim predatorima koji potpisuju na desetke, pa i stotine ugovora o uzdržavanju, jer tako najlakše dolaze do nekretnina.
Ministarstvo bez srca
Na prijedlog umirovljeničkih udruga da se ograniči broj sklopljenih ugovora na doživotno uzdržavanje na najviše dva, Ministarstvo odgovara kako bi „zakonsko ograničavanje broja ugovora o doživotnom uzdržavanju koje jedna osoba kao davatelj uzdržavanja može sklopiti bilo u suprotnosti s načelom slobode uređivanja obveznih odnosa”. U ime slobode davatelja uzdržavanja i slobodnog biznisa, Ministarstvo odbija ograničiti broj ugovora. Može ih biti i stotinjak, kao u navodnom slučaju jednog odvjetničkog ureda, ili desetak kod profesionalnih uzdržavatelja ili obiteljskih domova za starije i nemoćne. I Pučka pravobraniteljica svake godine u preporukama svog godišnjeg Izvješća o radu uporno traži od Javnobilježničke komore da uvede registar ugovora. I nikom ništa.
Pomoćnica ministra Mirela Fučkar je potpisala cijelo očitovanje, naglasivši kako ne smatra „prihvatljivim propisivanje ništetnosti ugovora samo zbog činjenice da je ugovor sklopljen s osobom određenog zanimanja”, i to zato što su SUH i MUH pozdravili što je u Zakonu o socijalnoj skrbi, koji je stupio na snagu 30. prosinca 2017., propisana ništetnost ugovora o otuđenju ili opterećenju nekretnine korisnika koji bi s korisnikom kojem pruža socijalnu uslugu sklopila pravna ili fizička osoba koja obavlja djelatnost socijalne skrbi ili takav ugovor koji bi sklopili bračni ili izvanbračni drug, životni partner ili neformalni životni partner te srodnik u ravnoj ili pobočnoj liniji do drugog stupnja srodstva”. Da je do ove stručnjakinje, i to bi se ukinulo jer „ne smatramo prihvatljivim propisivanje ništetnosti ugovora samo zbog činjenice da je ugovor sklopljen s osobom određenog zanimanja”!?
Cinizam bez presedana
Zatraženo je još puno toga, no svakako je značajan prijedlog da se tužbe za raskid ugovora rješavaju po hitnom postupku, i to da parnica počne u roku od 15 dana, a presuda donese najkasnije kroz šest mjeseci. Ministarska pravosudna ekipa je i protiv toga, jer ironiziraju kako onda proizlazi da bi razlog za propisivanje hitnosti u ovoj vrsti postupka bila životna dob primatelja uzdržavanja – u tom bi slučaju za sve parnične postupke trebalo propisati s koliko godina dob parničnih stranaka zahtijeva hitnost u postupanju, što smatramo da nije opravdano”. Ali im je opravdano da gotovo ni jedan postupak za raskid ugovora završi prije smrti tužitelja.
Teško je shvatiti žilavost Ministarstva pravosuđa kojom uporno brane institut dosmrtnog uzdržavanja koje su uveli 2006. godine bez ikakve potrebe, kao i podnormiranost instituta doživotnog uzdržavanja, kojom su širom otvorena vrata besprimjernoj pljački nekretnina starijih osoba. To je isto kao da brane zelenaške kredite, čak i kad je jasno da je riječ o pljački. Doista je vrijeme da se to pitanje konačno riješi.
Jasna A. Petrović
