Bojan Klapčić je psiholog aktivan u Hrvatskoj udruzi za ravnopravno roditeljstvo koji, uz važnost oba roditelja za razvoj djeteta u razvedenom braku, već nekoliko godina zagovara visoko značenje uloge baka i djedova u sveobuhvatnoj skrbi o unučadi. Tijekom prošle godine je održao nekoliko radionica na tu temu u Zagrebu.
- U sklopu projekta “ODABRALI TATE – budućnost djece”, posvetili ste se tijekom 2023. godine održavanju radionica pod zajedničkim nazivom „Uloga baka i djedova u sveobuhvatnoj skrbi o unučadi“. Što Vas je motiviralo da ukažete na važnost nazočnosti baka i djedova u odrastanju unučadi?
Hrvatska udruga za ravnopravno roditeljstvo osnovana je 2009. godine i od tada, već 15. godinu promovira ravnopravno roditeljstvo kao najbolji interes djece, ukazujući na veliku važnost i drugih srodnika u obitelji. Godinama surađujem s udrugom i izvoditelj sam brojnih aktivnosti u njihovim projektima. Hrvatska ima vrlo dugu tradiciju proširenih obitelji koje su se brinule o unučadi, koji oblik skrbi je podržavajući za pravilan psihofizički razvoj djece i tu povoljnu praksu valja nastaviti. Danas djedovi i bake žive sve duže, pa je logično da se više uključuju u skrb za članove obitelji i to je dobitna kombinacija za sve: djeca dobiju emocionalnu, kognitivnu, logističku, socijalnu, a u skladu s mogućnostima i financijsku podršku djedova i baka. Roditelji bi trebali biti zahvalni za tu podršku, a djeca uživaju u bogatom obiteljskom životu, dokle god su najstarije generacije živuće. Bake i djedovi u takvim odnosima također duže održavaju zdravlje i vitalnost. Često zaboravljamo na sve blagodati skladnih obitelji i solidne „temelje“ koje djeca u njima dobivaju.
Razvedeni od unučadi?
- Godišnje se bilježi više tisuća razvoda, a ta djeca, što ste ispravno zaključili, trebaju i dalje imati obitelj, i mamu i tatu, i djeda i baku. Nažalost, to je sve rjeđe, a djeca iz razvedenih brakova često postaju i žrtve loših međuljudskih odnosa svojih roditelja, pa im se sve češće onemogućava da redovito viđaju bake i djedove. Spomenuli ste da i sve više baka i djedova naziva broj Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo. Koje su njihove priče?
U Hrvatskoj se godišnje razvede oko 6000 brakova u kojima je 5000 – 6000 djece. Razvod roditelja je jedan od najintenzivnijih stresnih događaja za dijete. Kao mogući negativni učinci roditeljskog sukoba tijekom razvoda na dijete su: izražena agresivnost, impulzivnost, potreba za hiper-kontrolom, nisko samopouzdanje, samooptuživanje, psihosomatika, regresivno ponašanje, emocionalne teškoće – nestabilnost, anksioznost i depresivnost, smetnje u samo-regulaciji. Nažalost, problemi u konfliktnim razvodima prenose se i na najbliže srodnike, a to su bake i djedovi. Tragična je sudbina svakog djeda i bake ako nemaju bliskost sa svojim unucima jer vrijeme i zdravlje nisu na njihovoj strani. U razvodima brakova se konflikt roditelja često prenosi na djedove i bake, što je nepravedno jer se roditelji razvode međusobno, a ne razvode se bake i djedovi od unuka. Kvalitetna podrška sustava socijalne skrbi izostaje jer jedva uspijevaju izaći na kraj (ako i uspiju) s konfliktnim odnosima supružnika i kada bake i djedovi dođu na red već je konflikt toliko narastao da se prelio na sve generacije. Zato je moja preporuka da bake i djedovi traže susrete i druženja s unucima od onog trenutka kada se zajednica roditelja prekine, da ne čekaju završetak sudskog postupka razvoda braka roditelja, jer na te susrete i druženja imaju pravo bez obzira u kakvim su odnosima roditelji.
- Poznato Vam je kako je Obiteljskim zakonom, po prijedlogu ondašnje ministrice Milanke Opačić, 2014. godine, uvedena obveza baka i djedova da skrbe o svojoj unučadi u slučaju da to ne čine njihovi potomci. Čak je detaljno Zakonom o privremenom uzdržavanju provedbeno propisano da se državnu potporu za uzdržavanje za slučaj kad roditelj, najčešće otac, ne plaća redovito alimentaciju, ne može dobiti ako se prethodno ne zatraži sudskim putem plaćanje alimentacije od strane roditelja koji je neodgovorni neplatiša. Za posljedicu su više od stotine baka i djedova završili na sudu, ovršeni za zaostatke i do tri četvrtine svoje mirovine i gurnuti u zonu siromaštva. Sada je, nakon više godina zagovaranja, Sindikat umirovljenika Hrvatske uspio ishoditi ukidanje alimentacije za bake i djedove, što bi trebalo stupiti u primjenu najkasnije od polovice ove godine. Podržavate li takvu zakonsku promjenu?
Osvetnička strategija
Sindikat umirovljenika Hrvatske i Hrvatska udruga za ravnopravno roditeljstvo uputili su 21. studenog 2019. godine Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku inicijativu za izmjene i dopune Obiteljskog zakona i Zakona o privremenom uzdržavanju. Izuzetno nam je drago da se nakon toliko godina uspjelo ishoditi ukidanje alimentacije za bake i djedove.
Postojeća rješenja su nepravedna jer bake i djedovi nisu imali nikakav utjecaj na međusobne izbore partnera – budućih roditelja, niti na dinamiku njihovih odnosa. Kada je ta dinamika strahovito poremećena vrlo često se radi o mentalno-zdravstvenim poteškoćama, koji su onda javnozdravstveni problem. Dakle, društvo treba svim raspoloživim sredstvima, znanjem i umijećem stručnjaka socijalne skrbi i mentalnog zdravlja spriječiti da se događa konfliktni razlaz ili neplaćanje uzdržavanja, što je osvetnička strategija kojoj rijetki pribjegavaju.
Kako je to bizarno, neočekivano i neprilagođeno ponašanje (ako nećeš pomoći svojoj djeci, kome ćeš?), vjerojatno se radi o psihopatološkom poremećaju (jednom ili više njih) kod oca ili majke koji ne razumije kakvu štetu čine djeci. Državne službe vrlo rijetko idu toliko daleko da ustanove te poremećaje, koji su vrlo često poremećaji osobnosti koji onda amnestiraju počinitelja. Psihički oštećena osoba nije kriva za svoje ponašanje, krivica je na društvu koje ta oštećenja ne prepoznaje na vrijeme. Zato je nepravedno teret financiranja uzdržavanja prebaciti na bake i djedove koji „ni krivi ni dužni“ ispaštaju zbog neefikasnih socijalnih i psihijatrijskih službi. Stoga podržavam izmjene za koje ste se izborili, ali ostaje problem ranog prepoznavanja psihopatoloških smetnji, poremećaja i bolesti kod roditelja.
Užas ovršavanja unučadi
- Nažalost, vjerujem da Vam je poznato kako unučad najčešće ima zabranu od svojih majki da viđaju bake i djedove, i kad im uredno plaćaju presuđenu alimentaciju. Nakon sudovanja, djeca su nerijetko uz očeve, izgubila i bake i djedove, a oni bi mogli redovito viđanje ostvariti tek sudskim postupkom i ovrhom nad djecom, što oni odbijaju učiniti zbog dobrobiti djece. Imate li takvih primjera iz svoje psihološke prakse?
Sudjelovao sam u nekoliko ovrha djece i njih treba izbjeći po svaku cijenu jer se događaju u kontekstu nasilja. Nasilje je već počinjeno uskraćivanjem susreta i druženja unuka s bakama i djedovima i stoga treba ići na prvu loptu i po hitnom postupku progoniti počinitelje čim se usude na takva uskraćivanja, pogotovo ako je dijete razvilo bliske odnose sa svojim bakom i djedom. Doista, koja psihički uravnotežena i dobro prilagođena osoba bi svoje dijete izvrgnulo patnji radi nezadovoljene čežnje za drugim važnim bliskim osobama koje su djetetu uskraćene radi sebičnih motiva kao što su osveta (osobna povrijeđenost što je zajednica prekinuta), zloupotrebe moći (ne dam djecu da pokažem svoju moć ili iznudim neke dobiti) ili druge patologije.
Bake i djedovi u tim slučajevima su prilično nemoćni, socijalna skrb nema posebne protokole koji bi ubrzali postupanja, financijski su slabi plaćati sudske i odvjetničke usluge i preostaje im dugotrajno žalovanje koje mnoge otjera u grob. Praksa pokazuje da je borba protiv tlačitelja jedini primjereni način suočavanja koji će podržati očekivanja djedova i baka da će im se unuci jednog dana „ukazati“.
Preventivno, djedovi i bake moraju danas graditi vrlo bliske odnose privrženosti sa svojim unucima od dana njihovog rođenja nadalje, jer je takve odnose teže razvrgnuti unatoč namjeri nekih neprilagođenih roditelja da udalje djecu od cjelokupne rodbine druge strane.
Važnost proširene obiteljske podrške
- Vi ste psiholog s više od dva desetljeća iskustva u školstvu, ali i u socijalnoj skrbi. Nakon što ste proveli više od 1.400 forenzičkih i psihologijskih vještačenja i obrada i sudjelovali u više od 700 sudskih postupaka u socijalnoj skrbi, upoznali ste ljudsku patnju. Najveće su žrtve ne samo djeca, već i bake i djedovi koji ne samo da su gurnuti u siromaštvo, već im je oduzeta i mogućnost viđanja unučadi. Mislite li da će zakonska izmjena biti dovoljna? Što biste još preporučili?
Predložena zakonska izmjena će se ostvariti, ali je za djecu mnogo važnije da se počinitelji nepoštenih i štetnih praksi i progone i sankcioniraju. Djeca gube ogroman emocionalni, kognitivni, financijski i socijalni kapital ako nisu uključena u podršku svih članova proširene obitelji od strane oba roditelja, tako da je radi njihove zaštite i dobrobiti nužno razviti poseban protokol kako bi se brzo rješavali i pitanje uzdržavanja i pitanje redovitih susreta unuka s djedovima i bakama.
Nužno je i stalno upućivanje javnosti koliko djeca gube u tim slučajevima i kako im je životni start puno teži u odnosu na djecu koja tu proširenu podršku svo vrijeme imaju. Također je nužno educiranje i priprema supružnika koji stupaju u brak u kojem očekuju djecu, kako sprječavati konflikte koji se prelijevaju na sve članove obitelji, oni su razarajući za sve. Već dugi niz godina zagovaram obvezni predmet “roditeljstvo” za učenike srednjih škola u kojem bi se oni upoznali s pravima i odgovornostima kao budućih roditelja, ali dobili i neke praktične savjete za primjenu odgojnih vještina, ali i drugih vještina kao što su kućanski poslovi (čišćenje, priprema hrane, održavanje uređaja i naprava, kućanstva, automobila…), primjena različitih igara, financijska pismenost, razvoj dječjih sposobnosti i talenata, zaštita mentalnog zdravlja.
Baka nije dočekala vidjeti unuku
- Kroz vašu udrugu provodite razne oblike psihosocijalne pomoći. Kroz radionice ukazujete i na sve veću važnost baka i djedova u životu unučadi te koji su oblici i čimbenici njihovih odnosa. Predstavljali ste i tipove djedova i baka prema bliskosti s unučadi i što sve utječe na tu bliskost. Prepoznaje se kao najveći problem što „sustav“ bake i djedove „ne doživljava“ kao bitne čimbenike skrbi, odgoja i obrazovanja djece, a kada oni pokrenu postupke koje im Obiteljski zakon omogućava su riziku da im druga strana uskraćuje i ono na što imaju pravo, u dugačkim sudskim postupcima u kojima vrijeme nije njihov saveznik. Možete li prikazati neke slučajeve?
S Hrvatskom udrugom za ravnopravno roditeljstvo održao sam brojne radionice i savjetovanja. Cilj udruge je promicanje ravnopravnog roditeljstva, zaštite prava djeteta na cjelovitu obitelj, bez obzira na to žive li roditelji zajedno ili ne. Uloga bake i djeda u djetetovom životu vrlo je važna jer je blizak odnos s djedom i bakom najsnažnija emocionalna veza koju djeca razvijaju nakon one prve, prema roditeljima, a prednosti koje će djeca dobiti iz takvog odnosa su višestruke.
Bake i djedovi mogu biti mentori, savjetnici, prijatelji za igru ili obiteljski povjesničari kada se druže s unucima. Oni imaju pozitivan učinak na svoje unuke, a ta pozitivna emocionalna veza smanjuje simptome tjeskobe i depresije (poremećaji raspoloženja koji su danas kod djece u strelovitom porastu), stoga je potrebno poticati te odnose kada god se ukaže prilika.
O važnosti oba roditelja i bliskih srodnika, posebno baka i djedova u odgoju djece i o ravnopravnom roditeljstvu postoji niz istraživanja te znanstvenih i stručnih radova. Primjer su nam pozitivna iskustva iz europskih zemalja na koja se uvijek pozivamo. Zajednički odgoj kroz aktivno sudjelovanje oba roditelja te djedova i baka stvara sretniju djecu koja kasnije izrastaju u zdrave i psihički stabilne osobe.
Jedan od najtežih slučajeva je smrt bake Sive koja nakon 10 godina u boli i suzama nije dočekala da vidi svoju unuku. Teška situacija te bake i djeda koji žive u istoj kući sa sinom, snahom i unukama je bila u tome da ni ona ni djed nisu smjeli s unukama kontaktirati jer bijes njihovih roditelja je bio tako velik prema njima da su onemogućavali da ih baka i djed gledaju, sa njima pričaju, a svaki dan im je bio pun boli i nade da će sutra biti možda drugačije. Djed i baka su nam na jednu radionicu doputovali iz Rijeke, nakon sati putovanja i odlaska u 22 sata po mrklom mraku krenuli put doma i prije no što su krenuli u suzama su zahvalili jer „ih netko napokon razumije“. Ima takvih slučajeva puno i previše. Mi se kao društvo pozivamo na zaštitu onih najnemoćnijih, djece i starih ljudi, a upravio njih ne štitimo od obiteljskih zlostavljanja.
Kad vam zabrane viđati unučad
- Nedavno ste pokrenuli i projekt „Baku i djeda svako dijete treba“. Na što ćete se fokusirati u tom projektu i kakve učinke očekujete? Mi dodajemo kako i bake i djedovi trebaju svoju unučad!
Projekt „Baku i djeda svako dijete treba“ Hrvatska udruga za ravnopravno roditeljstvo pokrenula je 01.10.2023. uz financijsku podršku Grada Zagreba i traje do 29.02.2024. godine. Cilj projekta je unapređenje i zaštita prava djece, osnaživanje kapaciteta i podrška obitelji, zaštita prava i poboljšanje kvalitete života osoba starije životne dobi te poticanje volonterstva. Projektom pružamo svakodnevnu savjetodavnu pomoć te u vidu radionica organiziramo psihosocijalnu pomoć, grupe podrške i tai chi kreativne radionice. Sve radionice i pomoć koju pružamo su besplatni, a sve informacije o dosadašnjim aktivnostima i one koje će se organizirati mogu se naći na web i FB stranici Udruge. Naglasio bih da nam se javljaju bake i djedovi iz cijele Hrvatske, da je vijest o projektu izašla u Srbiji, Crnoj Gori i BiH te da smo prvi i za sada jedini javno progovorili o problemu neviđanja unuka.
Radi se o prvom projektu te vrste u Hrvatskoj i očekuje se povećani interes korisnika (baka i djedova) i javnosti. Mnogi bake i djedovi su već jako obeshrabreni u svojim pokušajima da dobiju zasluženu pravdu pa ih pozivamo da dođu, podijele svoja iskustva s drugima i dobiju podršku u svojoj borbi. Djeca nas trebaju u onome što njima pogoduje za zdrav razvoj, oni su 25% naše sadašnjosti ali 100% naše budućnosti. Želimo da nam ta djeca sutra kažu da su postali stabilni, zreli odgovorni ljudi jer su svijet gledali „na leđima divova“, nas koji smo im prethodili, a to su ne samo roditelji, nego i djedovi i bake.
Jasna A Petrović
