UVODNA RIJEČ

Tko nam je „smjestio" Covid dodatak?!

Piše: Jasna A. Petrović

     Kad Vučić već po drugi put od početka pandemije daje Covid dodatak građanima i umirovljenicima Srbije, onda hrvatska oporba govori kako je on mudar populist koji je i socijal­no osjetljiv. Međutim, kad hrvatska Vlada, nakon godinu dana pritisaka umirovljeničkih udruga za isplatom takvog dodatka i hrvatskim umirovljenicima, nakon svakotjednih pregovora s umi­rovljenicima, konačno usvoji odluku o isplati, gle oporbe kako skače na pravedničke stražnje noge i udara po takvoj mjeri koja će makar jednokratno olakšati težak životni standard najranjivije starije populacije!

     Prvi skače na noge junačke znameniti Krešimir Beljak, čelnik Hrvatske seljačke stranke, te glasno ustvrdi kako će taj dodatak dobiti ljudi s velikim njemačkim mirovinama, jer kaže da će najviši dodatak dobiti ljudi koji imaju male hrvatske, a velike inozemne mirovine, što nije točno.

     S druge strane, šef Bloka Umirovljenici Zajedno Milivoj Špika putem priopćenja straši umirovljenike kako će primanjem do­datka više izgubiti nego dobiti što također nije točno.„Pitanje je koliko će umirovljenika zbog nekoliko kuna ili nekoliko stotina kuna kojima prelaze cenzus izgubiti pravo na policu dopunskog zdravstvenog ili izgubiti neka druga prava i hoće li Covid dodatak biti zaštićen od ovrha?" Sve to pita Špika koji nije primijetio kako su sve takve nevolje izpregovarane i utanačene.

     Možda ćete reći da nisu namjerno preokrenuli istinu, no i onaj tko je u poslu nemaran, brat je onome koji ruši.

Treći se obznanio saborski zastupnik Hrvatske stranke umi­rovljenika koja je dijelom sudjelovala u zahtijevanju isplate Covid dodatka, tvrdeći kako je taj iznos puno manji od onog koji je on tražio, no dopušta da će umirovljenicima koji žive od niskih mi­rovina barem malo pomoći?! Halo,„barem malo"? Šesto milijuna kuna i 850 tisuća umirovljenika su male brojke?

     A onda Hrelja kaže kako je to sitnica jer je taj „novac ionako osiguran u proračunu, i to milijardu i 200 milijuna kuna, pa se Vlada nije pretrgnula". Drugi pak političar kaže da je to sve no­vac iz Europske unije, iako je to zapravo umirovljenički novac iz budžeta, namaknut većim dijelom preniskom stopom zadnjeg usklađivanja od samo pola posto. I tako se, nakon koronavirusa i cjepiva, nižu teorije zavjere i u vezi Covid dodatka.

     Glupost je udaljena samo par klikova kompjutorskim mišem. Sve više ljudi vjeruje u stvari koje su se do jučer smatrale nevi­đenim glupostima. Nije to samo bizarno, već je i izuzetno opa­sno za demokraciju. A naposljetku, takve gluposti nanose i bol, nesigurnost, strah, pokreću ljude u paniku, trk, ili ih zamrznu na mjestu. Negativni pogled na život nije samo gubljenje vremena, već i ozbiljan propust biti odgovornom osobom. Dečki, saberite se i radujte se s onima kojima je Covid dodatak olakšao barem jedan dan.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Piše: Biserka Budigam, psihologinja


 

Strpljeni u svojoj školjkici

     Prije nekoliko dana je umrla djevojčica čiju smo borbu za život pratili danima. Naime, djevojčica je smještena u lokalnu bolnicu s nizom ozljeda, a zbog nji­hove težine prebačena je u bolnicu u Zagreb. Ozljede je zadobila u svojoj obitelji u koju je vraćena nakon boravka kod udomitelja. Majka i otac djevojčice su uhićeni i određen im je pritvor. Djevojčica nije dolazila k svijesti zbog vrlo teških ozljeda pa je frustracija građana, osobito roditelja, rasla iz dana u dan. Pored roditelja koji su zlostavljali djevojčicu bijes građana je rastao, ne samo na njih, već i na zaposlenike Centra za socijalnu skrb koji su donijeli odluku o vraćanju djevojčice na brigu i odgoj roditeljima. Javnost je jednako za smrt djevojčice okrivljavala dje­latnike Centra za socijalnu skrb jednako kao i roditelje, a neki čak i više..

Read more...


 

Prijateljstvo jače od pandemije

     Prolazi vrijeme. Prošla je već cijela godina od pojave prvog oboljelog od Covida-19 u našoj zemlji. Eto, sada smo se počeli i ci­jepiti protiv poznatog nam neprijatelja. Optimizam se vraća u našu svakodnevnicu. Epidemiološke mjere malo su ublažavane usprkos činjeni­ci da se u našem okruženju pojavio neki novi soj virusa. Nismo se pravo oslobodili jedne pošasti, a pred vratima je bila nova, prema iskustvu susjednih zemalja još opa­kija. Sad opet s prijateljima pijemo kavicu po terasama kafića, hodajući ulicama gra­da, zastajkujući na uglovima ulica da dovršimo razgovor i da krenemo opet svatko na svoju stranu. Sami, sa svojim alter-egom. Žurit ćemo kući i ne skidajući kaput, nazvati prijateljicu s kojom smo se rastali na uglu neke ulice i javiti da ste usput sreli poznanicu i zapravo nastaviti započeti nedovršeni razgovor od prije.

     Znam da ćemo opet morati biti više u kući jer nismo svi imali sreću da među prvima primimo adekvatno cjepivo. Opet ćemo se morati čuvati, maske će ostati svakidašnji „modni detalj". Da, dobro ste pročitali.   Maske su postale modni detalj. Sjetite se kako smo u početku svi imali bijele ili svijetlo plave maske. Ljekarne su brzo nabavile ružičaste pa su gospođe „nabacile" malo rumenila. Postupno se razvijala „manufaktura" maski za sve prilike za„vjenčanja (bijele sa sjajnim šljokicama) i crne za sprovode"....

Read more...


 

Solidarnost pobjeđuje

      Na kraju stare godine bili smo frustrirani cjelo­godišnjom borbom s korona virusom, izolacijama i ograničenim mogućnostima slobodnog kretanja i druženja s prijateljima i članovima obite­lji. Mislili smo da će dolaskom novog cjepiva početkom nove godine prestati i pandemija i započeti mogućnost normal­nog života, rada i druženja i putovanja, da ćemo se vratiti starom načinu života i starim navikama. No, prošla godina nam je i na kraju odlučila po­kazati da postoji još veće zlo nego što je korona.

     Iza podneva 29. prosinca snažan potres, jačine 6,3 stup­njeva po Richteru, zadesio je Baniju, a protresao je i Zagreb gdje su produbljene štete na­nesene ranijim potresom. Inte­resantno je da ovaj potres nije izazvan pokretanjem energije iz zagrebačke ploče, nego iz druge koja je jačeg djelovanja na Baniji i Kordunu te u Sisku i Posavini.

      Potresi su i dalje prisutni u našim životima i tako će biti još neko vrijeme. Do kada - ne znamo i kako će završiti - ne znamo. Prošle godine više od dvije tisuće potresića je pro- tutnjalo ovim našim krajevima, osjetili i doživjeli smo samo mani broj njih, no točno je da živimo u strahu.

      Svugdje na ekranima sli­ke porušenih kuća, ljudi koji plaču i spašavaju dokumente i neke potrepštine iz kuća, koji spavaju sjedeći cijelu noć u automobilu ili čak na zemlji pokriveni ceradom ili samo tankim najlonom....

Read more...


 

Samoća i usamljenost u doba korone

     Prošao je već i prvi mje­sec nove godine koji je označio da polako ula­zimo u drugu godinu života s koronom, Mislili smo da će ova godina označiti kraj strahotama koje su promije­nile naše uobičajene živote i transformirale ih u neke ogra­ničene prostore neprimjerene našim željama i potrebama.

     Obećavali su nam liječni­ci da od Nove godine stiže cjepivo. I doista prije mjesec dana cijepljeno je stotinjak sretnika iz domova za starije osobe, nešto više zdravstvenih djelatnika koji stalno rade vrlo teške i odgovorne poslove s najtežim bolesnicima i koji su svakodnevno izloženi opasnosti da i sami postanu bolesnici i da bolest zahvati i članove njihovih obitelji. I starijima od 60 godina obećano je da će nakon ove grupe biti cijepljeni, kao i oni oboljeli od nekih rizičnih bolesti. No sada je već malo zapelo. Is­poruka cjepiva nije dostatna za sve koji ga sada trebaju ili čak žele kupiti. Nažalost, vjerujem da svi stariji neće biti cijepljeni u prvoj grupi, ali treba se nadati da će to biti obavljeno da kraja lipnja. Dakle, procijepljenost ljudi bit će ipak malo sporija, ali vjerujemo dovoljno brza i učinkovita....

Read more...


 

Pripremite se za cijepljenje!

     Prošla je gotovo cijela go­dina dana otkako živimo s koronom. Došla je stidljivo i javljala se potiho. Nismo je shvaćali ozbiljno. Činilo nam se da i nije tako opasna kako su govorili da je bilo u Kini. Odjednom je uvedena potpuna karantena, a zatim je došlo i prošlo ljeto normalnog života, a od jeseni se naglo počeo povećavati broj oboljelih, obolijevali su i mladi, umirao je svakog dana sve veći broj ljudi. Uskoro smo postali zemlja s jednom od najgorih stopa umrlih od korone na tisu­ću stanovnika u EU. Dogodilo nam se ono što smo smatrali nemogućim. No, usprkos suro­voj stvarnosti i broju oboljelih ima još ljudi koji smatraju da su mjere samozaštite prestroge pa se ih ne pridržavaju. Kako se iz dana u dan situacija pogoršava svi iščekuju dolazak cjepiva i zaustavljanje ove epidemije....

Read more...