UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

DUBROVČANI U TOPUSKOM

Kupujmo hrvatsko!

Južno od Zagreba, oko srednjeg  toka rijeke Gline, omeđeno sa zapada obroncima Petrove gore i s istoka Zrinjske gore, na nadmorskoj visini od 136 metara smjestilo se Topusko, prepuno zelenila i prekrasnih parkova. Topusko je danas, kao i jučer, prepoznatljivo po zdravstveno-turističkoj ponudi koja svoj razvoj temelji na korištenju
termalnih voda, svježega šumskog zraka i nedirnutog okoliša.

Dubrovčani treće životne dobi, opterećeni staračkim, zdravstvenim i drugim sličnim problemima, već više godina koristi raznovrsne sadržaje u hotelu Toplice Pored sportsko-rekreativnih i lječilišnih sadržaja organiziraju i izlete u okolna mjesta i značajna povijesna odredišta, kao Petrova gora i Plješevica. Zatvoreni i otvoreni termalni bazeni s toplom vodom do 30 stupnjeva pogodni su za dnevni odmor, liječenje i rehabilitaciju.

Desetodnevno zajedničko druženje svaki put, uz personal kakvog zaželjeti možeš, odmori i okrijepi dušu i tijelo. Tako je bilo i ovaj put u razdoblju od 15. do 25. studenog, kada je grupa od pedeset dubrovačkih umirovljenika u organizaciji podružnice SUH-a boravila u Topuskom.

Umjesto u neke prekogranične destinacije, Dubrovčani SUH-ovci poručuju: Kupujmo (koristimo) hrvatsko!