UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

DUBROVNIK: U pohode Kotoru i Tivtu

Dubrovačka Podružnica Sindikata umirovljenika Hrvatske i ove je godine, u nedjelju 9. veljače, organizirala izlet u Kotor i Tivat, s primarnim ciljem nazočiti tradicionalnoj (ove godine 1205.) Fešti sv. Tripuna, nebeskog zaštitnika Kotora i Kotorske biskupije.

Sveti Tripun je rođen 232. godine u Frigiji u mjestu Kampasadi u tadašnjoj rimskoj provinciji Apamei u Maloj Aziji. U progonstvu kršćana koje je 249. dekretom proglasio rimski car Decije, mladog su Tripuna iz rodnog mjesta odveli u Niceju, gdje je priznao je kršćanin. Kako se ni nakon trodnevnog mučenja nije odrekao kršćanstva,odrubili su mu glavu.

Prvo spominjanje moći sv. Tripuna veže se uz ime Andreua Saracenisa koji ih je donio u Kotor i u njegovu čast sagradio crkvu, a na oltarskoj pregradi je uklesan datum 13. I. 809. godine. To potvrđuje da Kotor već 1205 godina čuva i časti moći sv. Tripuna, a prije pet godina proslavljena 1200. obljetnica slavljenja ovog sveca. To ujedno potvrđuje nazočnost i tradiciju Hrvata katolika u Boki Kotorskoj više od 12 stoljeća.

I ovogodišnja je proslava, kao i svake godine, bila svečana, uz sudjelovanje Gradske glazbe, trombunjera i Bokeljske mornarice koja je na trgu sv. Trupina ispred katedrale, nakon podnošenja prijavka i ispaljivanja plotuna, odigrala tradicionalno kolo u čast sveca. Svečanu svetu misu služio je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, uz sudjelovanje kotorskog biskupa msgr. Ilije Janjića, dubrovačkog biskupa msgr. Mate Uzinića te brojnih svećenika. Misnom slavlju, kao i cijeloj proslavi, između ostalih su nazočili: gradonačelnica Kotora Marija Maja Ćatović, predsjednik Skupštine Općine Kotor Nikola Bukilica, predsjednik Hrvatskog građanskog društva Crne Gore Mirko Vićević i brojni drugi. Nakon mise uslijedila je procesija s moćima sv. Tripuna.

Kotorska katedrala je jedna od najstarijih, ne samo katoličkih, nego svih crkava u Europi, pa je primjerice starija od crkve Notre Dame u Parizu 69 godina, a od bazilike sv. Petra u Rimu 460 godina. Veličinom i ljepotom arhitektonskog sklada katedrala se od izgradnje isticala među brojnim kotorskim katoličkim crkvama, kojih je u drugoj polovici 18. stoljeća bilo čak 30, i 7 samostana, a danas ih je još 12. Izvorni izgled katedrale izmijenjen je rekonstrukcijama nakon brojnih potresa koji su je znatno oštetili, osobito onaj iz 1667. godine, koji je razorio i naš Grad. Potres je potpuno srušio zapadnu fasadu i romaničke zvonike, pa su Kotorani, kroz 13 godina, od korčulanskog kamena izgradili nove zvonike, zapadnu fasadu i trijem s terasom. Katedrala sv. Tripuna jedinstvena je po bogatstvu radova duhovne i svjetovne vrijednosti, a freske iz 14. stoljeća predstavljaju bogatu riznicu radova domaćih i venecijanskih zlatara.

U Kotoru smo se i ove godine susreli s članovima Hrvatskog građanskog društva Crne Gore - Podružnice Bar.

Nakon Kotora, uslijedila je polusatna vožnja u Tivat, gdje smo objedovali, a potom su zbog kiše u šetnju krenuli samo najodlučniji.

(Kruno Koroman)