UVODNA RIJEČ

Daj glas za svoj spas

     Koji potencijalni Predsjednik Republike Hrvatske voli umirov­ljenike? Pođimo redom, od aktualne predsjednice. Znamo da je na Silvestrovo 2018. godine donijela košaru slatkiša, pića, kave i tortu u zagrebački Dom za starije Sveta Ana, a oni su joj uzvratili kulturno-umjetničkim programom i pitanjem zašto su mirovine tako male. Odgovor "nešto malo rasle ove godine, ali ni izdaleka blizu kako bi mogle".

Znamo da je u povodu Međunarodnog dana starijih osoba najavljena sudjelovati na Gerontološkom tulumu u Zagrebu, gdje ju je čekalo više stotina umirovljenika, ali je nakon dvadesetak minuta objavljeno kako ne stigne doći. Ima važnija posla. Zato je, da se oduži, 18. listopada organizirala Dan otvorenih vrata na Pantovčaku na temu „Za dostojanstvenu i sretnu treću dob", pa je tamo primala darove od raznih udruga, koje su joj i pjevale i plesale. Predstavnici gradske organizacije SUH-a su se odazvali i uručili joj informaciju o položaju umirovljenika u običnoj žutoj koverti. Slikala se s njima.

     Na jednoj konferenciji pod nazivom „Hrvatska kakvu treba­mo" Predsjednica je upitala okupljene može li itko živjeti s mini­malnom plaćom od 3.000 kuna, jer da je to premalo. Ali nije spo­menula činjenicu da 800 tisuća umirovljenika koji imaju manju mirovinu od spomenutog minimalca doista jedva preživljavaju kopajući po kontejnerima i kantama za smeće. Oni nisu „tko", oni su „nitko".

     Nedavno je zborila odlučno: "Naši ljudi ne traže socijalnu po­moć, nego dobro plaćeno i dostojanstveno radno mjesto i više od 3.000 kuna plaće", ali nije rekla da dostojanstvenu starost zaslužu­ju i umirovljenici.

     Eto poučka o dostojanstvu. Predsjednica Grabar-Kitarović ka­zala je kako svatko od nas starenje doživljava osobno, kao proces razvoja u kojemu se mijenjamo i proživljavamo nova iskustva, no kako se i dalje želimo radovati životu, bez obzira na godine. Rekla je da osjetila koliko veselja i iskrene životne radosti postoji među ljudima koje iskustvo života upozorava kako treba pamtiti samo sretne dane.

     Predsjednice, u kojem to ružičastom svijetu živite? Ili Vam je pala Željezna zavjesa pred oči pa ne vidite stvarnost?

Pa onda spomenimo Miroslava Škoru koji umirovljenike do sada nije spomenuo, iako se i njemu približavaju sijede godine. Ili još gore, kandidata Mislava Kolakušića, koji je samo opleo braniteljske mirovine i katastrofično rekao kako mirovinski sustav u Hrvatskoj ne postoji, da nema novca za mirovine. Niti je razumio mirovinski sustav, niti je spomenuo čovjeka.

     U listopadu je Milanović objavio kako ima radosnu vijest, jer će saborski zastupnici ostati bez povlaštenih mirovina. I od toga će valjda bolje živjeti siromašni umirovljenici?

     Spomenuo je ipak da su mirovine male„i tu će Vlada, koja god bila, morati više dati". „Umirovljenici su naši građani, svaki od njih zaslužuje dostojnu mirovinu za život i to nema veze s ideologi­jom. A svatko tko je na vlasti mora znati da je na vlasti i radi tih ljudi", zaključio je zagovornik„normalne Hrvatske".

Pa vi sada birajte kome ćete dati svoj glas. Za svoj spas.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

DUBROVNIK: U pohode Kotoru i Tivtu

Dubrovačka Podružnica Sindikata umirovljenika Hrvatske i ove je godine, u nedjelju 9. veljače, organizirala izlet u Kotor i Tivat, s primarnim ciljem nazočiti tradicionalnoj (ove godine 1205.) Fešti sv. Tripuna, nebeskog zaštitnika Kotora i Kotorske biskupije.

Sveti Tripun je rođen 232. godine u Frigiji u mjestu Kampasadi u tadašnjoj rimskoj provinciji Apamei u Maloj Aziji. U progonstvu kršćana koje je 249. dekretom proglasio rimski car Decije, mladog su Tripuna iz rodnog mjesta odveli u Niceju, gdje je priznao je kršćanin. Kako se ni nakon trodnevnog mučenja nije odrekao kršćanstva,odrubili su mu glavu.

Prvo spominjanje moći sv. Tripuna veže se uz ime Andreua Saracenisa koji ih je donio u Kotor i u njegovu čast sagradio crkvu, a na oltarskoj pregradi je uklesan datum 13. I. 809. godine. To potvrđuje da Kotor već 1205 godina čuva i časti moći sv. Tripuna, a prije pet godina proslavljena 1200. obljetnica slavljenja ovog sveca. To ujedno potvrđuje nazočnost i tradiciju Hrvata katolika u Boki Kotorskoj više od 12 stoljeća.

I ovogodišnja je proslava, kao i svake godine, bila svečana, uz sudjelovanje Gradske glazbe, trombunjera i Bokeljske mornarice koja je na trgu sv. Trupina ispred katedrale, nakon podnošenja prijavka i ispaljivanja plotuna, odigrala tradicionalno kolo u čast sveca. Svečanu svetu misu služio je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, uz sudjelovanje kotorskog biskupa msgr. Ilije Janjića, dubrovačkog biskupa msgr. Mate Uzinića te brojnih svećenika. Misnom slavlju, kao i cijeloj proslavi, između ostalih su nazočili: gradonačelnica Kotora Marija Maja Ćatović, predsjednik Skupštine Općine Kotor Nikola Bukilica, predsjednik Hrvatskog građanskog društva Crne Gore Mirko Vićević i brojni drugi. Nakon mise uslijedila je procesija s moćima sv. Tripuna.

Kotorska katedrala je jedna od najstarijih, ne samo katoličkih, nego svih crkava u Europi, pa je primjerice starija od crkve Notre Dame u Parizu 69 godina, a od bazilike sv. Petra u Rimu 460 godina. Veličinom i ljepotom arhitektonskog sklada katedrala se od izgradnje isticala među brojnim kotorskim katoličkim crkvama, kojih je u drugoj polovici 18. stoljeća bilo čak 30, i 7 samostana, a danas ih je još 12. Izvorni izgled katedrale izmijenjen je rekonstrukcijama nakon brojnih potresa koji su je znatno oštetili, osobito onaj iz 1667. godine, koji je razorio i naš Grad. Potres je potpuno srušio zapadnu fasadu i romaničke zvonike, pa su Kotorani, kroz 13 godina, od korčulanskog kamena izgradili nove zvonike, zapadnu fasadu i trijem s terasom. Katedrala sv. Tripuna jedinstvena je po bogatstvu radova duhovne i svjetovne vrijednosti, a freske iz 14. stoljeća predstavljaju bogatu riznicu radova domaćih i venecijanskih zlatara.

U Kotoru smo se i ove godine susreli s članovima Hrvatskog građanskog društva Crne Gore - Podružnice Bar.

Nakon Kotora, uslijedila je polusatna vožnja u Tivat, gdje smo objedovali, a potom su zbog kiše u šetnju krenuli samo najodlučniji.

(Kruno Koroman)