UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


 

DUBROVAČKO-NERETVANSKA ŽUPANIJA: Uspomene na srdačni prijem

     Članovi SUH-a Dubrovačko-neretvanske županije boravili su še­sti put zaredom, u razdoblju od 24. studenog 2019. do 4. pro­sinca 2019., u Banji Vrućica u Tesliću, BiH.

     Na putu su se prisjetili ranijih posjeta banjalučkom biskupu Franji Komarici kada su mu prvi put poklonili konavoski vez te drugi put kip Svetog Vlaha, kao i ostale poklone za Hrvate u banjalučkoj enklavi. Prisjetili su se srdačnog prijema domaćina, koji im je ostao u neizbri­sivom sjećanju.

     Ove godine posjetili su banjalučki franjevački samostan Marija Zvijezda, gdje su kupili poznati sir trapist, kojeg proizvode lokalni franjevci. Posjetili su i Tešanj, Etno selo Usoru, Jelak i ostala mjesta u okruženju. U odlasku i na povratku su svratili u Jablanicu na janje­tinu s ražnja. Samim boravkom u Banji Vrućica gdje su se kupali, ali i provodili terapije, kao i obično bili su iznimno zadovoljni te su svi suglasni kako se to višednevno tradicionalno druženje u toplicama treba ponoviti i sljedeće godine.

     Dubrovačko-neretvanski umirovljenici su također, 14. prosinca 2019. otišli na jednodnevni izlet u Mostar i     Vrapčiće, gdje su kupili prigodne namirnice za nadolazeće blagdane. Nakon razgledavanja Mostara i posebno im drage šetnje preko Starog mosta, ručali su u Carting klubu u Mostaru te se vrlo zadovoljni vratili svojim kućama.

Ante Mandić