UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


 

DUBROVAČKO-NERETVANSKA ŽUPANIJA: Umirovljenici jači od bure

      Članovi SUH-ovih podružnica Dubrovnik i Konavle su u subo­tu, 23. veljače, unatoč posjetili Makarsku, Vepric i Imotski. Izlet je uspješno odrađen, unatoč izrazito lošem vremenu, s vrlo jakim naletima bure. Ipak, izletnici su bez većih problema stigli u Makarsku. Zbog orkanske bure nije realizirano planirano stručno vođenje, pa je bilo vremena za nešto dulje ispijanje kave na sigurnom.

U Vepricu je bura još pojačala, pa nije bilo moguće vanjsko razgledavanje. No, zato je upravitelj Veprica, don Mijo, upoznao izletnike s nastankom tog marijanskog svetišta, kojeg je 1908. osnovao splitsko-makarski biskup Juraj Carić po uzoru na Lour- des. Tako su SUH-ovci upoznali bogatu povijest mjesta i vidjeli vrlo vrijedni mozaik„Anđeo mudrosti" koji simbolizira Božju viziju svijeta i povijesti, svjetski poznatog autora, isusovca Marka Ivana Rupnika, čiji mozaici su i u Rimu, Lourdesu, Fatimi, Washingtonu.

     Nakon duhovne obnove, umirovljenici su stigli i do Imotskog, gdje su posjetili spomenike prirode Modro i Crveno jezero, tvr­đavu Topana te neoromaničku crkvu svetog Frane i Franjevačku zbirku, koja se sastoji od devet zasebnih zbirki. Nakon bogatog izleta slijedio je objed u konobi uz rijeku Vrljiku u Donjoj Glavini, a potom i povratak kući. Iako dobro „prozračeni", svi su bili zado­voljni.

Kruno Koroman