UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


DUBROVNIK - CAVTAT: Zajedno uz zelenu menestru

     Podružnice SUH-a iz Dubrovnika i Cavtata već nekoliko godina u siječnju odlaze na zajedničko druženje u Konavle uz zelenu menestru. Ovoga puta odlučili su ostvariti i dugo planirani posjet Domu za starije i nemoćne osobe Konavle u mjestu Gruda.

     Dom je smješten u izgrađenom dijelu naselja. Ukupna površina doma je 4.850 četvornih metara, a u neposrednoj blizini se nalaze Dom kulture i zdravstvena am­bulanta s ordinacijom liječnika opće prakse i stomatologa. Sam dom je opremljen restoranom s kuhinjom i kafićem, knjižnicom, prostorom radne terapije i kapelicom, te može smjestiti osamdesetak korisnika u 51 smještajnoj jedinici od čega 19 jed­nokrevetnih i 32 dvokrevetne sobe. Centralni zajednički prostori unutar doma sa­stoje se od blagavaonice i dnevnog boravka te mini kuhinja koje su smještene na svakom katu, a namijenjene su svakodnevnom korištenju stanara objekta.

     U okviru smještaja, osim usluga stanovanja, prehrane, brige o zdravlju, osobne higijene, organizirane su fizikalna terapija, usluga socijalnog rada, radne aktivnosti te organiziranje slobodnog vremena.

Potrebno je naglasiti da je dom izgrađen isključivo sredstvima Općine Konavle, ali ga država nije registrirala, tako da korisnici moraju plaćati ekonomsku cijenu. Međutim i u tom pogledu Konavljani su se iskazali i preuzeli dio troškova za boravak u domu.

     Proveli su ugodnih sat vremena u razgovoru s dijelom korisnika koji su ih na odlasku pozdravili sa „dođite nam opet', dok su naši Dubrovčani otišli oduševljeni onim što su vidjeli. Druženje su nastavili u mjestu Lovorno uz zelenu menestru do popodnevnih sati.

Vesna Mijović