UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

  

SOCIJALNI DUĆAN U SIGETU

Sirotinjo, i Bogu si teška

     Sve socijalno ugrožene osobe u Za­grebu pronalaze razne načine kako bi svakog mjeseca spojile kraj s kra­jem. Nedostatak novca znači i surovu borbu za preživljavanje, a malu utjehu i pomoć potrebitima daju rijetki. Jedna od tih rijetkih je institucija Socijalni du­ćan, koju je osnovao Crveni križ Grada Zagreba 2015. godine. Socijalni dućan svakodnevno dijeli besplatnu hranu i hi­gijenske potrepštine koje doniraju veliki trgovački centri, što je za svaku pohvalu, iako treba naglasiti da je uglavnom riječ o hrani koja je pred brzim istekom roka trajanja.

    Upisani su u Registar posrednika u doniranju hrane sukladno Pravilniku o uvjetima, kriterijima i načinima donira- nja hrane što im omogućuje prikuplja­nje hrane od strane proizvođača i tr­govačkih lanaca, a surađuju i s brojnim tvrtkama koje vode društveno odgovor­no poslovanje i društveno solidarnim građanima. Možda je dobro pobrojati i donatore, kako bi se s poštovanjem ku­povalo u pobrojanim firmama: PAN PEK, Rusulica, METRO Cash & Carry, Konzum plus, Grad Zagreb, Zagrebački holding, , Zvijezda plus, Kraš i Dukat

    Posjetili smo Socijalni dućan na adresi u Sigetu 18a i uvjerili se kako mnogi Zagrepčani žive u teškim uvjeti­ma. Točnije, čak tri i pol tisuće osoba ko­risnici su tog socijalnog dućana, a ono što je najbolnije je da je među njima oko 800 djece, od čega više od stotinu od tri godine, za koju su potrebne pele­ne, dječja hrana i dječja higijenska sredstva.

Stari - najranjiviji

     Voditelj Socijalnog dućana, Duško Godić, kazao nam je kako je uvjet za dobivanje be­splatne hrane da su osobe korisnici zajam­čene minimalne nakna­de Centra za socijalnu skrb, ali i osobe izvan sustava socijalne skrbi, čiji je mjesečni doho­dovni cenzus do 1.700 kuna po članu obitelji, odnosno do 2.000 kuna ako se radi o samcu. Nave­dene osobe ne smiju istovremeno biti korisnici obiteljskih paketa za hrvatske branitelje iz Domovinskog rata niti puč­ke kuhinje Grada Zagreba.

     Posebno pogođene skupine soci­jalnom isključenošću i siromaštvom u Zagrebu su osobe s invalidite­tom, osobe s duševnim smetnjama, beskućnici, nezaposleni, umirovlje­nici i pripadnici romske nacionalne manjine. Biti isključen ne znači samo biti bez zaposlenja ili prihoda, nego i imati ograničene ili pokidane društvene veze, odno­sno izgubiti svoje mje­sto u društvu.

     No, nimalo nije čud­no da su najbrojniji ko­risnici Socijalnog duća­na umirovljenici i osobe koje su završile na burzi.

„Hranu prikupljamo na bazi dnevne dona­cije od velikih trgovač­kih centara na način da naše vozilo ode do tih centara, prikupi hranu, vrati se u prostor, djelatnici pripreme pakete te ih od 12 do 15 sati podijele. Nakon što ga dobiju, korisnici po novi paket mogu doći za dva mjeseca", kazao nam je Godić.

Paketi kratkog trajanja

     Na dan kada smo mi došli u posjet, vrijedni radnici Socijalnog dućana pri­premili su pakete za dvadesetak osoba. U paketima se našlo doista raznovrsnih namirnica, meso, mlijeko, voće i povrće, ali sve s vrlo brzim istekom roka trajanja.

     Dok su čekali na svoje pakete prišli smo nekolicini korisnika/ca i upitali ih kako žive.

Tako nam je 69-godišnja Marija rekla kako je u mirovini i prima 1.400 kuna za 20 odrađenih godina rada u jednoj tvrt­ki u proizvodnji. Nakon što plati režije, kazala nam je kako joj ne ostane ništa za život. Korisnica je Socijalnog dućana godinu dana i to joj koliko-toliko poma­že da ne gladuje svakodnevno.

    Nakon toga sam nam je prišao 69-godišnji Marijan i ispričao nam ra­zloge svog dolaska: „Primam 1.140 kuna hrvatske mirovine te oko 800 kuna iz Slovenije gdje sam radio 10 godina. U Hrvatskoj sam radio u Industrogradnji, ostali su mi dužni 27.000 kuna. Supruga mi je Ruskinja iz Moskve i ne prima nika­kvu mirovinu, a nema ni državljanstvo i također je korisnica Socijalnog dućana. Imam tri kćeri koje se školuju i nijedna nije zaposlena", kazao nam je vidno tuž­ni Marijan, koji je i dodao kao šlag na kraju ove tužne priče, da živi kao pod­stanar u vlažnom stanu.

     Svu surovost teškog života okuplje­nih dobili smo u odgovoru jedne gos­pođe koja je ispred zgrade Socijalnog dućana birala kruh koji stoji izložen u kutijama. Na naše pitanje je li umirovlje­nica, odgovorila je potvrdno i onda nam kazala: „Nemojte me ništa pitati, bolje da se nisam ni rodila". U istom trenutku smo zanijemili.

     Na razgovor s nama pristala je i 77-godišnja Fatima, podrijetlom iz Bo­sne i Hercegovine, a unatoč lošoj ma­terijalnoj situaciji, nije izgubila vedrinu i duh. Kako nam je otkrila, živi sama u svom stanu, a prima 1.000 kune mirovi­ne od preminulog supruga. Nije nikad radila, odnosno bila je domaćica, koja se brinula za troje sada odrasle djece. Dvoje rade i imaju male plaće pa joj ne mogu pomoći, dok je treće dijete, sin nezaposlen pa mu čak i ona uskače s malom mirovinom koliko može. U So­cijalni dućan dolazi malo kraće od go­dinu dana.

     „Tu dođem i nabavim brašna, soli, ulje, ono nužno i to mi pomaže. Ne mogu se žaliti", nekako optimistično i bez puno žaljenja svoju tešku životnu priču završila je - sa smješkom.

Borba za goli opstanak

    Među okupljenima je bilo i ljudi iz drugih ugroženih skupina, ne samo umi­rovljenika. Jedna od njih je 50-godišnja Brankica kojoj se svijet okrenuo naopa­ko kada je pri padu slomila ruku na više mjesta. Liječnici su joj rekli da će opora­vak trajati šest do osam mjeseci, no ona je već pet godina na bolovanju. S obzi­rom da je radila u pekarnici gdje je rad s rukama konstanta, osuđena je na samo

 

1.400 kuna koliko prima zbog bolovanja te za tuđu njegu i pomoć dobije još 500 kuna. Živi sama s 12-godišnjom kćeri, ra­zvedena je, a muž ne plaća alimentaciju jer je i on na dugogodišnjem bolovanju. Za dijete dobije 200 kuna dječjeg doplat­ka te s 2.100 kuna ona i kći moraju preži­vjeti mjesec.

     „Nisam nikad mislila da će mi se ovo dogoditi, da ću jedva preživljavati i kori­stiti ovakvu vrstu pomoći kao što je so­cijalni dućan. Dok sam radila imala sam 3.800 kuna plaću i tad nije bilo jedno­stavno živjeti, ali sada...", kazala je Brankica i u tom trenutku kao da joj je stala knedla u grlu i nije mogla ništa više reći. Ono što ju je najviše pogodilo je što je nitko s posla nije nazvao i pitao kako je i treba li pomoć.

     Puno je tu priča i sve su tužne, ujed­no i upozorenje svima koji žive lagodnije kako tu, među njima, živi ogroman broj ljudi koji iz dana u dan vode borbu za goli opstanak.

     Voditelj Duško Godić je rekao kako se nada da će i privatne osobe donirati hra­nu i higijenske potrepštine, no u pravilu savjest pojedinaca proradi obično tek za vrijeme Božića i Uskrsa, a inače je svatko okrenut vlastitu preživljavanju.

     Za svaku je pohvalu da se u prosto­rijama Crvenog križa u Sigetu ne dijeli samo hrana, već se u okviru projekta unapređenja kvalitete života umirov­ljenicima nude i besplatni zdravstveni pregledi, pravno savjetovalište, učenje engleskog i njemačkog jezika, zatim po­stoji čitaonica, kao i maketarska i likovna sekcija.

Kako postati korisnik

     Za sve one koji zadovoljavaju uvjete za pomoć iz Socijalnog dućana treba na­glasiti da se postupak ostvarivanja prava na tu uslugu pokreće podnošenjem za­htjeva za upis u evidenciju korisnika, na adresi Siget 18a, u Zagrebu, svakog rad­nog dana od 9,00 do 15,00 sati.

     Uz to, podnositelj zahtjeva koji je u sustavu socijalne skrbi obvezan je pri­ložiti presliku važeće osobne iskaznice, presliku rješenja Centra za socijalnu skrb o priznanju prava na zajamčenu minimal­nu naknadu te posljed­nji odrezak primljene zajamčene minimalne naknade.

     Podnositelj zahtjeva koji je izvan sustava so­cijalne skrbi, uz zahtjev za upis dužan je priložiti i presliku vlastite  važeće osobne iskaznice, kao i preslike osobnih iska­znica za sve punoljet­ne članove kućanstva, presliku rodnog lista za sve maloljetne članove kućanstva te potvrdu nadležne Porezne uprave o visini dohot­ka i primitka za prethodnu godinu za sve punoljetne članove kućanstva.

     Važno je istaknuti kako Socijalni du­ćan obuhvaća Zagrepčane koji imaju prebivalište na području gradskih četvrti Maksimir, Peščenica - Žitnjak, Novi Za­greb - Istok, Novi Zagreb - Zapad, Gor­nja Dubrava, Donja Dubrava, Podsljeme, Sesvete i Brezovica. Zagrepčane iz ostalih kvartova „pokriva" Caritas, kazao nam je Godić.

     I dvije podružnice Sindikata umirovljenika Hrvatske aktiv­no volontiraju na prikupljanju donacija za Socijalni dućan Crvenog križa u supermarketu Kauflanda u zagrebačkoj Du­bravi, podružnice Studentski grad i Pešćenica. U prslucima Crvenog križa SUH-ovci pri ula­zu u market pristupaju kupci­ma i uručuju im letke, kako bi ih podsjetili da kupe nešto od ne- kvarljivih namirnica i stave ih u namjenske košare pri blagaj­nama. Mnogi to i učine. Mnogi samo prođu.

Igor Knežević