UVODNA RIJEČ
Tko nam je „smjestio" Covid dodatak?!
Piše: Jasna A. Petrović
Kad Vučić već po drugi put od početka pandemije daje Covid dodatak građanima i umirovljenicima Srbije, onda hrvatska oporba govori kako je on mudar populist koji je i socijalno osjetljiv. Međutim, kad hrvatska Vlada, nakon godinu dana pritisaka umirovljeničkih udruga za isplatom takvog dodatka i hrvatskim umirovljenicima, nakon svakotjednih pregovora s umirovljenicima, konačno usvoji odluku o isplati, gle oporbe kako skače na pravedničke stražnje noge i udara po takvoj mjeri koja će makar jednokratno olakšati težak životni standard najranjivije starije populacije!
Prvi skače na noge junačke znameniti Krešimir Beljak, čelnik Hrvatske seljačke stranke, te glasno ustvrdi kako će taj dodatak dobiti ljudi s velikim njemačkim mirovinama, jer kaže da će najviši dodatak dobiti ljudi koji imaju male hrvatske, a velike inozemne mirovine, što nije točno.
S druge strane, šef Bloka Umirovljenici Zajedno Milivoj Špika putem priopćenja straši umirovljenike kako će primanjem dodatka više izgubiti nego dobiti što također nije točno.„Pitanje je koliko će umirovljenika zbog nekoliko kuna ili nekoliko stotina kuna kojima prelaze cenzus izgubiti pravo na policu dopunskog zdravstvenog ili izgubiti neka druga prava i hoće li Covid dodatak biti zaštićen od ovrha?" Sve to pita Špika koji nije primijetio kako su sve takve nevolje izpregovarane i utanačene.
Možda ćete reći da nisu namjerno preokrenuli istinu, no i onaj tko je u poslu nemaran, brat je onome koji ruši.
Treći se obznanio saborski zastupnik Hrvatske stranke umirovljenika koja je dijelom sudjelovala u zahtijevanju isplate Covid dodatka, tvrdeći kako je taj iznos puno manji od onog koji je on tražio, no dopušta da će umirovljenicima koji žive od niskih mirovina barem malo pomoći?! Halo,„barem malo"? Šesto milijuna kuna i 850 tisuća umirovljenika su male brojke?
A onda Hrelja kaže kako je to sitnica jer je taj „novac ionako osiguran u proračunu, i to milijardu i 200 milijuna kuna, pa se Vlada nije pretrgnula". Drugi pak političar kaže da je to sve novac iz Europske unije, iako je to zapravo umirovljenički novac iz budžeta, namaknut većim dijelom preniskom stopom zadnjeg usklađivanja od samo pola posto. I tako se, nakon koronavirusa i cjepiva, nižu teorije zavjere i u vezi Covid dodatka.
Glupost je udaljena samo par klikova kompjutorskim mišem. Sve više ljudi vjeruje u stvari koje su se do jučer smatrale neviđenim glupostima. Nije to samo bizarno, već je i izuzetno opasno za demokraciju. A naposljetku, takve gluposti nanose i bol, nesigurnost, strah, pokreću ljude u paniku, trk, ili ih zamrznu na mjestu. Negativni pogled na život nije samo gubljenje vremena, već i ozbiljan propust biti odgovornom osobom. Dečki, saberite se i radujte se s onima kojima je Covid dodatak olakšao barem jedan dan.
Web stranice naših podružnica
NEBULOZNE OVRHE BAKA I DJEDOVA
Suze za koje državu nije briga
Posebnu pažnju javnosti prije tri godine privukla je priča o bračnom paru Slavici (72) i Josipu (83) Kišu- ru iz Sesveta koji su u travnju 2018. godine ovršeni za sto tisuća kuna na ime nagomilanog duga za neplaćanje alimentacije za troje unuka. No, za razliku od uobičajenih slučajeva kada jedan od roditelja zbog nezaposlenosti ili bolesti ne može skrbiti o djeci, ili ih zanemaruje, u ovom slučaju otac djece, sin od Ki- šurovih, je poginuo u automobilskoj nesreći te je sud 2013., šest godina nakon njegove smrti, odlučio da baka i djed moraju plaćati alimentaciju umjesto pokojnog sina.
Slavica je u trenutku presude imala mirovinu od 1.500 kuna te je morala mjesečno plaćati 600 kuna, no nakon žalbe ubrzo je ta odluka ukinuta. No, za supruga Josipa koji je tad imao 3.400 kuna mirovine donesena je odluka da plaća 900 kuna mjesečno za uzdržavanje unuka. Prvotni dug od 68.700 kuna s kamatama je narastao na 101 tisuću kuna, a Josipu, kojem je mirovina porasla na sadašnjih 3.900 kuna ovršuje se 2.927 kuna mjesečno. Ono što je najbolnije za ovaj bračni par je što im se snaha 13 dana nakon pokopa sina iselila iz zajedničke kuće i otišla s troje djece živjeti kod svoje mame, te vrlo brzo zabranila viđanje unučadi.
Kako se nisu mogli s tim pomiriti na sudu su se izborili da mogu viđati djecu. No, snaha je nakon nekog vremena zatražila plaćanje alimentacije i uskoro su djeca počela dolaziti sve manje, a od 2013. do 2018. uopće nisu vidjeli unuke, kao osveta snahe jer nisu plaćali alimentaciju.
Djeca primaju i mirovinu
U razgovoru s nama Slavica je kazala kako joj je to troje unučadi ostvarilo obiteljsku mirovinu od sina koji je skupio 18 godina staža, te da primaju dječji doplatak, a od grada Zagreba je snaha dobila i naknadu za treće dijete. Koliko su čuli, snaha je i zaposlena, te toj unučadi novca ne nedostaje.
„Naravno da muž i ja želimo vidjeti unuke, te da bi im financijski pomagali od onog što imamo. Ali da nam se oduzima ovoliko da jedva preživljavamo i na ovakav način preko suda i ovrhe nema smisla. Imamo još troje drugih unuka i nekidan me jedan pitao da mu dam 10 kuna. Nakon što sam mu dala mi je kroz glavu prošlo da drugim unucima dajemo po 1.000 kuna mjesečno. To je nepravedno", govori nam Slavica kroz suze.
Već smo u ranijim brojevima Glasa umirovljenika pisali o slučajevima ovrše- nih baka i djedova koji moraju plaćati alimentaciju za svoje unuke, poput bračnog para iz Like kojima se od 8 tisuća kuna dviju mirovina ovršuje čak 6 tisuća.
To je omogućeno člankom 173. stavkom 2. Ovršnog zakona, prema kojem se za trošak alimentacije za unuke može ovršiti čak tri četvrtine mirovine.
Tako se i u slučaju Josipa Kišura njemu oduzima tri četvrtine mirovine, a za što je uvelike zaslužna Milanka Opačić koja je u svom ministarskom mandatu pokušala krivom mjerom zaštiti djecu te je u Obiteljski zakon progurala obvezu plaćanja alimentacije bake i djedova i time nanijela ogromnu štetu za stotinjak penzionera koje je praktički dovela do prosjačkog štapa. Ono što je barem pozitivno je što Kišu- ri imaju samo još jednu mjesečnu ratu kojom plaćaju 2.927 kuna, nakon čega će sljedećih mjeseci plaćati „samo" 900 kuna.
Juha od brašna
Zanimljivo, na Općinskom sudu u kolovozu prošle godine Josip je nepravomoćno dobio presudu prema kojoj uopće nije ni trebao plaćati uzdržavanje unuka, no početkom ožujka dobili su presudu Županijskog suda, koji je nakon žalbe snahe ukinuo presudu Općinskog suda i sve vratio na početak.
U razgovoru sa Slavicom Kišur upitali smo od čega žive ona i suprug koji zajedno na papiru imaju oko 5.800 kuna mirovine, no nakon ovršivanja im za život ostane niti 2.900 kuna. Baka Slavica briznula je ponovno u plač, kazavši nam kako je u nekoliko navrata dobila jednokratnu pomoć od centra socijalne skrbi.
„Snalazimo se na razne načine, kad idem u trgovinu kupujem u pravilu jedino brašno i kruh na akciji. Brašno mi služi da napravim zapršku za juhu i to je praktički jedini sastojak juhe. Muž i ja imamo zdravstvenih problema i doista nam je teško, a čuli smo da je snaha kupila novi automobil."
Ako ovo nije nepravda, ne znamo što je. Umirovljeničke udruge, Sindikat i Matica umirovljenika Hrvatske već godinama upozoravaju na tu nelogičnost, a 17. studenog 2020. su Ministarstvu pravosuđa i uprave te Ministarstvu rada i mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike uputili zahtjev za žurnom izmjenom Obiteljskog zakona, Zakona o privremenom uzdržavanju i Ovršnog zakona, kako bi se zaustavila, odnosno ukinula prisila prema kojoj bake i djedovi moraju plaćati uzdržavanje unucima, kada to ne rade roditelji, iz bilo kojeg razloga.
Pobuna umirovljeničkih udruga
Zahtjeve su SUH i MUH ponovili i na posljednjim sjednicama Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe kao i u razgovorima s Vladom i ministrom rada. Većina zemalja u EU riješile su taj problem, tako što država jamči privremeno i zamjensko uzdržavanje djeteta, ili lokalne jedinice preuzimaju brigu o djeci, neke zemlje imaju specijalizirane fondove ili agencije.
SUH i MUH traže da Hrvatska donese učinkovit mehanizam naplate uzdržavanja od strane roditelja, ali i hitno osnivanje državnog alimentacijskog fonda koji bi se aktivirao u slučajevima kada roditelj zbog gubitka posla, bolesti ili smrti nije u mogućnosti podmirivati financijske obveze prema djetetu, a koje bi bile određene pravomoćnom sudskom odlukom. U trenutku kad roditelj pronađe posao ili ozdravi, bi vratio novac u fond, ili bi ga se u suprotnom ovršilo.
Trenutna situacija u kojoj država skrb o djeci prebacuje na teret najsiromašnije populacije stanovništva - umirovljenike, ne samo što ugrožava njihovu egzistenciju, već za posljedicu ima i narušavanje bliskih obiteljskih odnosa, u trenutcima kad su djeca već pod stresom što ne žive s jednim od roditelja.
Igor Knežević