UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

9. REGIONALNA KONFERENCIJA SINDIKATA UMIROVLJENIKA

Za novi pakt međugeneracijske solidarnosti

 

     U Beogradu je 16. listopada 2019. održana 9. Regio­nalna konferencija sindikata umirovljenika iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Italije, Kosova,

Sjeverne Makedonije, Slovenije i Srbije, na temu „Mirovi­ne dostojne čovjeka, javno zdravstvo i borba protiv siro­maštva", u čijem radu su sudjelovali i predstavnici najve­će srpske umirovljeničke asocijacije Saveza penzionera sa

163.0        članova. Njihov predsjednik Andreja Savić je po­zdravio skup.

     Uvodne riječi su dali Mihajlo Radović ispred Udruženja sindikata penzionera Srbije, te generalni tajnik SPI CGIL re­gije Friuli Venezia Giulia Roberto Treu i generalna tajnica regije Veneto Elena di Gregorio. U raspravi su sudjelovali predstavnici iz svih zemalja, a u ime Sindikata umirovljeni­ka Hrvatske obratila se Jasna A. Petrović.

Za dostojanstvo starosti

     Završnu riječ je dao nacionalni tajnik SPI CGIL Domenico Pantaleo, naglasivši kako je po vokaciji sindikat organi­zacija internacionalizma i solidarnosti te je logično da se u duhu toga vodi rasprava i podržava proširenje primjene Europskog socijalnog stupa u smjeru borbe za potpisivanje europskog pakta međugeneracijske solidarnosti. Posebno je naglasio potrebu osiguranja dostojanstvene starosti i adekvatnih mirovina, snaženje i dostupnost javnih servisa i zdravstva, razvijeniju skrb o starima koji su nesamostalni i imobilni, kao i kvalitetno usklađivanje mirovina.

     Nakon burne rasprave usvojena je zajednička deklara­cija, kojom se na prvom mjestu naglasila važnost prijatelj­stva, solidarnosti i suradnje, u duhu čega se apeliralo na europske institucije da nastave i ubrzaju provođenje poli­tike proširenja i na zemlje u regiji, osobito na Sjevernu Ma­kedoniju i Albaniju.

     Zatražen je i korjenit zaokret u politici migracija, jer se smatra neprihvatljivim da EU države i silom zatvaraju svoje granice, sprječavajući prolaz i smještaj migranata, izbjegli­ca i azilanata koji bježe od ratova, klimatskih katastrofa, surove represije i diskriminacije, ili su u potrazi za boljim uvjetima života i rada.

Mirovina - početak bijede?

     Umirovljenici, naglašeno je, trebaju se angažirati na obnovi međugeneracijskog ugovora sa generacijama koje dolaze i kojima naše vlade moraju osigurati stabilno i kva­litetno zaposlenje, kao i sveobuhvatne i svima dostupne

 

sisteme socijalnog osiguranja - doprinoseći tako zaustav­ljanju depopulacije čitavih oblasti u regiji.

     Umirovljenici su u prošlosti svojim radom i angažira­njem doprinijeli razvoju i napretku društva i zbog toga zaslužuju poštovanje, ali i jamstvo kako umirovljenje ne označava početak života u bijedi. Protiv su da se porast udjela starijih i rast broja umirovljenika tumače kao prirod­na katastrofa. Vrijeme je da se s tim prestane pošto je pro­duženje životnog vijeka jedan od ciljeva naše civilizacije i ne predstavlja bolest koju je potrebno liječiti, već životnu fazu koja - ukoliko se osiguraju neophodni uvjeti - može biti itekako ispunjena, korisna i produktivna.

     Sudionici 9. Konferencije su se založili i za javno zdrav­stvo dostupno svima; jačanje prvog javnog mirovinskog stupa međugeneracijske solidarnosti, kao i transformaciju obaveznog drugog stupa u dobrovoljni tamo gdje je uve­den. Zalažu se i za izradu konzistentnog sustava socijalnih pokazatelja u svim zemljama radi utvrđivanja iznosa mini­malnih penzija, koji neće uzimati u obzir samo pozitivne trendove, nego će biti korišteni i kao osnova za donošenje efikasnih mjera za sprječavanje i zaustavljanje siromaštva i socijalne isključenosti.

Minimalne mirovine za preživljavanje

     Sudionici su se založili i za definiranje potrošačke koša­rice s proizvodima i uslugama neophodnima za starije od 65 godina, s ciljem utvrđivanja realnog iznosa minimalne penzije, odnosno nacionalne granice siromaštva. S mini­malnom mirovinom trebalo bi se moći preživjeti. Založili su se i za one starije osobe koje nisu uspjele ostvariti pravo na mirovinu te da se njima jamči socijalna naknada za starost. Usklađivanje mirovina smatraju kako je od osobite važnosti te da treba pratiti rast plaća, jer u protivnom se smanjuje realna vrijednost mirovina i njihova kupovna moć. Pogreš­no je da se europske zemlje poglavito bave pitanjem odr- živosti mirovinskih sustava, umjesto da ravnopravno traže rješenja za adekvatnost i stabilnost mirovina.

     Sindikati umirovljenika iz osam zemalja će u okviru FERPA/Europske federacije za umirovljenike i starije osobe nastaviti zajednički tragati za rješenjima koja će omogućiti uvođenje modela adekvatnih minimalnih penzija u njiho­vim zemljama.