UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Dobitak kao gubitak

Fućkanjem do dogovora za povećanje cenzusa za dopunsko zdravstveno osiguranje?

 

     Tri četvrtka zaredom, 24. i 31. listopada te 7. studenoga 2019. godine, predstavnici Sindikata umirovljenika Hrvatske ispred zgrade Vlade RH održali su prosvjedne akcije s uručivanjem otvorenog pisma Vladi RH zahtijevajući da se promijeni prihodovni cenzus za dopunsko zdravstveno osiguranje.

     Podsjetimo, cenzus se nije mijenjao već 15 godina i samo unatrag godine dana desetak tisuća umirovljenika izgubilo je pravo na besplat­no dopunsko zdravstveno osiguranje uslijed usklađivanja mirovina. Čim prihodi samcu premaše iznos od 1.939 kuna, ili članu domaćinstva 1.516 kuna - gube pravo na besplatno dopunsko.

     Tako povišice koje umirovljenici dobiju usklađivanjem mirovina dvaput godišnje, zapravo postaju gubitak, jer u pravilu budu manje od 70 kuna koliko mjesečno košta dopunsko zdravstveno osiguranje.

Izgubiti pravo na zdravlje znači i smrtnu presudu za umirovljenike, moglo se, između ostalog, čuti na prosvjednim akcijama.

     Umirovljenike je posebno zasmetala i izjava ministra zdravstva Mila­na Kujundžića da su njihovi zahtjevi populizam. Nije riječ o populizmu, već o financijskom interesu zdravstva, jer je Hrvatska osma u Europskoj uniji po smrtnosti samo zbog toga što umrli nisu pravovremeno liječe­ni, odgovorili su umirovljenici ministru na prosvjednoj akciji, pojasnivši dalje kako je upravo zbog toga važna što veća pokrivenost starije po­pulacije dopunskim zdravstvenim osiguranjem, kako bi se prevenirali troškovi liječenja i osiguralo pravodobno dijagnosticiranje i liječenje najugroženijeg dijela starije populacije.

     Nije ih pokolebala ni činjenica da su ministri nakon prve dvije pro­svjedne akcije ignorirali zahtjeve umirovljenika. Treća prosvjedna akcija, gdje su članovi SUH-a fućkali u zviždaljke i potom uručili treće otvoreno pismo, pokazala se uspješnijom.

     Predsjednice Matice i Sindikata umirovljenika, Višnja Fortuna i Jasna Petrović, su zahvaljujući prosvjedu i pot­pori Kluba BM 365, uspjele obaviti razgovor s ministrom financija Zdravkom Marićem, a inicijativu je podržao i mi­nistar rada i mirovinskog sustava Josip Aladrović. Prethod­no je Fortuna inicijativu predstavila i saborskom Odboru za zdravstvo i socijalnu politiku, ali su je samo 'primili na zna­nje'. Ipak, nakon trećeg prosvjeda, Matica i SUH su se pribli­žili pozitivnom ishodu.

      Vladi je u konačnici predloženo da se cenzus za samca za sada podigne sa 1.939 na 2.000 kuna, ali tako da se dva puta godišnje povećava prigodom usklađivanja mirovina. Za nadati se da će se kasnije prihodovni cenzus povećati na visinu hrvatske granice siromaštva od 2.485 kuna.

Na sva tri prosvjeda, članovi sindikata nosili su brojne transparente koji su odražavali njihove stavove: „Dobiješ 50 kuna, gubiš 70 kuna", „Naše zdravlje nije populizam", „Sve raste samo cenzus ne",„Elita, čekate da umremo!",„Cenzus = linija siromaštva", „Sramota! 15 godina čekanja na novi cen­zus", „Protiv poskupljenja dopunskog osiguranja" itd.