UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

  

DUBROVNIK

SPI I SUH KONFERENCIJA PROTIV SIROMAŠTVA

Kako preskočiti Jadran

 

     U prigodi svečanog potpisivanja povelja o bratimljenju sindikalnih podružnica SPI CGIL Bari i SUH-a Dubrovnik, te SPI CGIL Brindisi sa SUH-om Konavle, održana je u Du­brovniku i konferencija „Sindikat protiv siromaš­tva". Svečanom potpisivanju nazočili su Žaklina Marević, zamjenica župana Dubrovačko-nere- tvanske županije, Ivo Radović, zamjenik načel­nika Općine Konavle te Đivo Radović, pročelnik Upravnog odjela za obrazovanje, šport, socijalnu skrb i civilno društvo, koji su podržali potpisnike.

     Tako su Maria Antonelli, generalna tajnica SPI CGIL Barija i Josip Zedniček, predsjednik podruž­nice SUH-a Dubrovnik, potpisali svojevrsno obe­ćanje o zajedničkoj suradnji i borbi za temeljne europske ciljeve za dobrobit umirovljenika, dok su Michela Almiento, generalna tajnica SPI CGIL Brindisija i Ante Mandić, predsjednik podružnice SUH Konavle zaključili taj svečani čin, kojemu su svjedočili Asja Tomin, potpredsjednica SUH-a za regiju Jug i Michele Tassiello, regionalni tajnik SPI CGIL Apulije.

     U završnoj riječi su Danilo Toccane iz nacio­nalnog ureda SPI-ja te Jasna A. Petrović, pred­sjednica SUH-a, zahvalili svim sudionicima ra­sprave o siromaštvu starijih osoba te najavili kako će se zajednički nastaviti boriti za temeljna prava umirovljenika na razini EU-a kroz zajednič­ku Europsku federaciju za umirovljenike i starije osobe.

     SUH i tromilijunski SPI CGIL već surađuju bli­sko više od dvadeset godina te su ovim činom pobratimili glavne podružnice od Istre do juga, posve ravnopravno razmjenjujući iskustva i pro­mišljajući nova rješenja.