UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

KAKO SU UMIROVLJENICI OSUJETILI BIZNIS MEDICINE RADA

 Vozačke dozvole bez dobnog ograničena

 Eto kako smo spasili starije vozače bez suvišnih zašto!

 

     Možda se nekom čini da se za­koni tek tako donose, netko napiše tekst izmjena zakona, pa se to stavi na online savjetovanje, nakon čega se primjedbe onih koji su informatički pismeni i nadobudni te ih unesu u online savjetovanje, uglav­nom ne prihvate. Potom ide prijedlog zakonskih izmjena na Vladu, upućuje ih se na saborske odbore da bi konačno stigli na dnevni red Hrvatskog sabora, gdje pojedini klubovi pripremaju svoje amandmane.

     Tako je bilo i sa Zakonom o prome­tu na cestama, o kojem smo prošlih go­dina intenzivno pisali, jer je snažni lobi medicine rada u jednom navratu uspio, naglim izmjenama zakona usred ljeta i praktički bez javne rasprave, ishoditi izmjene kojima su stariji od 65 godina trebali ići na redovite zdravstvene pre­glede kod (nepoznatog) liječnika medi­cine rada te platiti svaki put najmanje 450 kuna, i to u dobi kad se smatra da su još itekako dužni i sposobni raditi.

 Moj me doktor dobro zna

     U europskim zemljama većinom nema dobnog ograničenja, a potvrde o zdravstvenoj sposobnosti za vožnju daju njihovi liječnici primarne zdrav­

 

stvene zaštite, i to besplatno. Tako je bilo i u našem zakonu jasno propisa­no da je primarni liječnik, onaj koji zna koje bolesti i terapije imate, izvijestiti vas i policiju da privremeno ili trajno niste sposobni za vožnju. Ali od toga nema profita za medicinu rada pa su digli bunu. Uglavnom, Matica i Sindi­kat umirovljenika su, što odvojeno, što zajedno pisali Vladi, ministru unu­tarnjih poslova, a SUH je čak i podnio pritužbu protiv MUP-a zbog diskrimi­nacije starijih osoba, i, kad je sve bilo gotovo, opet se krenulo u izmjene Zakona o prometu na cestama u skla­du s odredbama osvježene europske    Direktive o vozačkim dozvolama koje se odnose na kardiovaskularne bolesti i dijabetes.

     Tako je izmijenjeni zakon došao u Sabor. Sve bi dobro prošlo da se me­dicinski lobi pri Mostu nezavisnih lista nije domislio dati amandman kojim traže „obvezu zdravstvenih pregledn nakon navršenih 65. godina, svakih slje­dećih 5 godina života".     Tako je Most odlučio protiv interesa oko 200.000 starijih osoba za volanima u Hrvatskoj, pogodovati biznisu medicine rada.

     Srećom, na noge su se digle umi­rovljeničke udruge, pa je SUH lobirao stranke na vlasti i oporbene, dok je Matica dala javno priopćenje. Ovaj put su pobijedili slabiji i ranjiviji. Liječ­nici opće prakse - besplatno - treba­ju obavijestiti bolesne o njihovoj (ne) sposobnosti za vožnju, jer oni i jedini znaju stvarno stanje zdravlja svakog svog pacijenta.

TKO SMIJE I TKO NE SMIJE VOZITI?

     Što je novo? Bitno su postrožene provjere zdravlja za srčane bolesnike, a za vozače amatere s dijabetesom su malo fleksibilnije, jer je stanovništvo sve starije, a dijabetičara je sve više. Riječ je o usklađivanju s novom direkti­vom koja obuhvaća više od 20 kardiovaskularnih stanja kod kojih se vozačka može izdati ili produljiti uz uvjet da je stanje djelotvorno liječeno i da je oso­ba pod redovitim zdravstvenim nadzorom te još desetak u kojima se vozačke ne izdaju niti produljuju (uz moguće iznimke).

     Velika novost je detaljno bavljenje visokim krvnim tlakom. Sada nastupa medicina i treba se izraditi svojevrsni vodič za liječnike primarne zdravstvene zaštite kako bi doista znali prosuditi kad netko više ne smije voziti, neovi­sno o dobi. Primjerice, ograničavajući su faktor za vožnju i simptomi angine pektoris kod manjih napora, a poznato je da pri vožnji iznad 100 km/h raste frekvencija srca. Kako će se to regulirati u praksi, treba vidjeti, ali i što to znači za vozače profesionalce. Kod dijabetesa je razlog za neizdavanje i neproduljivanje dozvole teška ponavljajuća hipoglikemija.

     „Pravi liječnici" su prihvatili ove promjene i pojačanu odgovornost, jer će se time poticati i pacijenti da brinu o zdravlju, ali i podići sigurnost u prome­tu. Cilj je liječiti, a ne oduzeti dozvolu. Time je pojačana i odgovornost MUP-a da, zajedno s liječnicima, utvrdi učestalost pregleda za pojedina oboljenja.