UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

ZAGREB: 5. SPORTSKI SUSRETI SUH ZAGREB I ZAGREBAČKE ŽUPANIJE

Podsljeme na tronu

     Podružnica Studentski grad je u subotu 7. listopada 2017. godine bila domaćin 5. sportskih susreta Povjereništva SUH-a Za­greb i Zagrebačke županije, na kojima su natje­catelji iz 13 podružnica omjerili snage u zabav­nim sportskim disciplinama, kao što su pikado i nošenje jaja na žlici.

Već od 9 sati počele su se okupljati ekipe sindikalnih podružnica iz svih dijelova grada Zagreba, ali uskoro se pridružila i ekipa iz Samo­bora, koja je „probila led" iz   Zagrebačke župa­nije. Nakon prijava uz svježa peciva, krenulo se s postrojavanjem.    Ukupno se prijavilo 12 timo­va sa po 8 natjecatelja, dok su se iz podružnice Centra prijavila samo tri najhrabrija natjecate­lja, koji su zbog tako malog broja morali sudje­lovati u svim igrama.

Od treme do ushićenja

     Sportske susrete je, prema običaju, otvori­la predsjednica Povjereništva SUH Zagreb, Bi­serka Budigam i tom prilikom svima zaželjela sreću u natjecanju. Na igrama je bila prisutna i predsjednica SUH-a Jasna A. Petrović, koja je prilikom obraćanja prisutnima podsjetila na skorašnji prosvjed umirovljenika u šest hrvat­skim gradova.

     Ekipe su nastojale što bolje odraditi zadatke koji se od njih traže, ali bilo je tu i treme i nerviranja, kao i ushićenja kada se ubace svi krugovi na čunj ili kada je puno loptica u obruču ili u košu, kada su strelice pikada što bliže centru, kad se postigne veliki broj golova ili kada ne padne jaje sa žlice. Na kraju se odigrala i igra guranja šibica bocom privezanom oko pojasa, koja je razveselila sve prisutne.

Važno je sudjelovati

     Natjecatelji i gosti su se nakon igara uputili u Mjesni odbor Studentski grad, gdje ih je doče­kao grah s domaćim kobasicama, koje je spravio kuhar Antun Grgić. Grah je bio odličan, pa se če­sto tražilo repete.

     Nakon jela i kratkog odmora, došlo je vrije­me da se proglase pobjednici. Treće mjesto pri­palo je domaćinu Studentskom gradu, druga je bila ekipa iz susjednog Oporovca, dok je prvo mjesto osvojila ekipa iz Podružnice Podsljeme. Bez obzira na uspješnost, preciznost, a pogoto­vo sreću, čestitke svima koji su prisustvovali na ovim igrama jer su one samo jedan mali dopri­nos kako bi se ljudi upoznali i družili, a potom i zapjevali.

     Hvala ravnatelju OŠ V. Novaka koji je omogu­ćio korištenje dvorane bez naknade, zatim Ma­rijanu Jardasu koji je omogućio korištenje kaza­na. Karolini Muža na posudbi rekvizita, Antunu Grgiću na dobrom ručku. I na kraju veliko hva­la domaćicama, sucima i svima koji su na bilo koji način pripomogli kako bi se ove sindikalne sportske igre održale u ugodnoj atmosferi.

Snježana Živčić