UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

POREZ NA NEKRETNINE SAMO NA ODGODI

Zemlja sretnih bogataša i tužnih kmetova

     Sindikat i Matica umirovljenika su u studenom prošle godine uputili Vladi svoje inicijative u vezi porezne reforme, gdje su upozorili kako bi uvođenje bilo kojeg oblika poreza na nekretnine bilo opasno u vrijeme kad je većina malih vlasnika nekretnina iz skupine osiromašenih starica i staraca, pa bi oni bili izloženi gubitku jedinog doma, a čak 88 posto hrvatskih građa­na živi u nekretnini u svojem vlasništvu. Nitko nije reagirao, pa umjesto da sroče jasnu strategiju i zakon za oporezivanje imovi­ne, te srede upis svih nekretnina u zemljišne i katastarske knjige, usvojen je bez ikakvog obzira zakon kojim se uvodi porez samo na nekretnine, i to s „kaznenim" tarifama za one koji imaju više od one u kojoj žive.

     Krenula je građanska pobuna po društvenim mrežama i me­dijima, a Sindikat umirovljenika je kroz svoju Facebook stranicu podržao peticiju udruge Lipa, te pozivao umirovljenike da dignu svoj glas. Od svega toga, nažalost, samo je stigla javna objava premijera Plenkovića kojom najavljuje privremenu odgodu pri­mjene zakona, dok se ne provede medijska i ina pedagoška kam­panja. Čak i oni koji su naivno vjerovali u početku da je riječ o pukom preimenovanju komunalne naknade u novi porez, sada shvaćaju da bi žrtve bile siromašniji, a ne bogati.

     Sadašnji porezni sustav je, naime, duboko nepravedan jer se putem PDV-a najviše pelješe oni najugroženiji i nestajući sred­nji sloj. A sada će se dotući i siromašne. Ako su zbog duga za TV pretplatu ili neplaćeni parking gubili stanove, što će tek sada biti? Imate neki dio kuće na starini koja nema niti poljski WC i nesređe­nog je vlasništva, imate livadu koju nitko neće kupiti, a sad ćete ju morati budzašto prepustiti bogatom susjedu da ne plaćate po­rez ili odete u ovrhu. Imate malu vikendicu koju ljeti legalno i pri­javljeno iznajmljujete, a sada ćete na nju plaćati i taj porez, iako nije napuštena, niti luksuzna, već sluzi za preživljavanje. Prvo su rekli da će takve nekretnine u funkciji biti oslobođene dodatnog nameta, ali sada se vidi da će i po tome opaučiti.

     Sjećate se kada ste dobili prvo rješenje o stanarskom pravu ili povoljan kredit za gradnju kuće, nakon što ste godinama "pli­vali" po stambenoj listi u firmi? Tada niste čekali da vam najmiliji roditelji odapnu kako biste zasnovali obitelj, jer i vi ste bili na svo­joj stambenoj listi. Naravno, to je priča većine. Neki su i tada bili diskriminirani.

     Uostalom, kredit ste mogli dobiti za svadbeno odijelo, zimni­cu, ali i za stan. Mogu li to vaša djeca danas? Ako koje od njih radi u državnoj ili javnoj službi na ugovor na neodređeno vrijeme, može. Preostali, njih čak 95 posto svih novozaposlenih, dobivaju ugovore na određeno; na mjesec, dva, kao igra s produžecima dok te sudac ne izbaci iz igre... zbog trudnoće, jer si slomila ruku, odbila usluge gazdi ili naprosto dok ne nađe novu očajnu budalu koja će raditi i više, a za manju plaću. Vaši potomci takve sudbine nastane se u vašem dnevnom boravku s obitelji - zauvijek.

     A sada vam se svima, vama s mizernom mirovinom i njima bez posla ili na besplatnoj tlaki, i taj krov nad glavom ljulja. Ja­sno je da će ova Vlada uzeti siromašnima i dati bogatima. I sada su odlučili provesti konačno rješenje, oduzeti siromašnima i po­sljednju imovinu, kako bi je u bescjenje prodali bogatima. Prvo su samo dilali s ovrhama, pa s ugovorima o doživotnom i dosmrt- nom uzdržavanju, a sada je na red došao porez na nekretnine.

     Veliki transfer je započeo. Hrvatska će biti zemlja sretnih bo­gataša i tužnih kmetova.