UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

HOĆU MIROVINU DOVOLJNU ZA ŽIVOT!

Zagreb, 1. svibnja 2012. – „Hoću posao, plaću, bolji život“ – osnovna je poruka ovogodišnjeg prosvjedno obilježenog Međunarodnog praznika rada, 1. svibnja, u Zagrebu, u organizaciji četiriju sindikalnih središnjica – SSSH, NHS-a, HUS-a i URSH. Nekoliko tisuća prosvjednika, među kojima i dio umirovljenika, s glavnoga je zagrebačkog trga Vladi uputilo poruku nezadovoljstva zbog ubrzanog rasta troškova života, rasta broja nezaposlenih, niskih plaća, ali i neisplate plaća, niskih mirovina ... Potom su predsjednici sindikalnih središnjica Mladen Novosel, Krešimir Sever, Ozren Matijašević i Damir Jakuš odnijeli „žute kartone“, kao opomenu pred „isključenje“, u sjedište Vlade i Hrvatski sabor. Zaustavili su se i pred sjedištem Ustavnog suda, ali „žuti karton“ im nisu uručili kako ne bi ispalo da se sindikati miješaju u rad pravosuđa. Prosvjednike je na kraju Radićeve ulice zaustavila policija, a nakon povratka predsjednika sindikalnih središnjica s Markova trga među njih, mirmo su se svi razišli kućama, ali, prema potrebi, doći će i s „crvenim kartonima“.

Jasna Petrović – nova v.d. predsjednica SUH-a

Zagreb, 3. travnja 2012. – Nakon svega nekoliko mjeseci obavljanja dužnosti v.d. predsjednika Sindikata umirovljenika Hrvatske, Matija Voščun je na sjednici Glavnog odbora SUH-a, održanoj 29. ožujka, podnio ostavku, te je za novu vršiteljicu dužnosti predsjednice SUH-a imenovana Jasna Petrović iz Rovinja, članica Glavnog odbora SUH-a. Glavni odbor SUH-a ovlastio je Jasnu Petrović za zastupanje SUH-a do održavanja 12. redovne Skupštine SUH-a 18. listopada 2012. godine. (www.sssh.hr)