UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

KAD CE MIROVINE OPET NOSITI POŠTARI

Inicijativa SUH-a za ranjive i nemoćne

 

     Sindikat umirovljenika Hrvatske je u prošlom sazivu Nacio­nalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe, u vrijeme dok je stvarno postojao kakav-takav dijalog s predstavnicima umirovljeničkih udruga, oštro reagirao protiv prijedloga tadaš­njeg ministra rada i mirovinskog sustava Miranda Mrsića da se u cijelosti ukine dostava mirovina putem pošte.

     Teškom mukom se postiglo da mogućnost dostave zadrže umirovljenici koji su to pravo već prije ostvarili, no SUH-ov pri­jedlog da i nakon 1.1.2014. slabije pokretnima ili onima na oto­cima i udaljenim naseljima bude omogućeno da im poštar do­nese mirovinu, nije prihvaćen. Dakako da dostava poštom košta HZMO, ali nije razumljivo da se zbog dila s bankama, obveže baš sve kasnije umirovljene da moraju otvoriti račun u banci, ako žele primati svoju mirovinu. SUH je prije godinu dana pokrenuo inicijativu da se besplatna dostava mirovine ponovno uvede za ugrožene skupine umirovljenika, a osim inicijative na Upravnom vijeću HZMO-a, SUH je podnio i prijavu slučaja Uredu pučke pra­vobraniteljice, koji je taj problem uvrstio u izvještaj za 2016. go­dinu te poslao preporuku Ministarstvu rada i mirovinskog susta­va da uredi pitanje dostave mirovina jer, između ostalog, zbog nepostojanja zakonskog rješenja dolazi do zlouporaba.

      Predsjednica SUH-a Jasna Petrović u više navrata pod­sjetila je kako sadašnje rješenje po kojem umirovljenik mora imati otvoren račun u Hrvatskoj poštanskoj banci i aktivnu uslugu Bankomat na domu (koju plaća 10 kuna + 1% iznosa isplate) nije dobro, jer se tako pogoduje isključivo jednoj banci, a osim toga obveza HZMO-a je ne samo obračunati mirovinu virtualno, već ju i dostaviti korisnicima.

Iako su na Upravnom vijeću HZMO na zahtjev predstav­nice SUH-a pismeno izvijestili kako od ukupnog broja umi­rovljenika tek 113.397, tj. 7.5% posto njih prima mirovine putem pošte, nekoliko puta je naglašeno kako troškovi do­stave iznose približno 30 milijuna kuna na godišnjoj razini.

     No, u čemu je doista problem saznalo se na istoj sjedni­ci, iako to SUH-u nije bilo„ni u peti". Navodno mirovina koja se dostavlja poštom, u slučaju potencijalne ovrhe, zapravo ne može biti ovršena. Nadamo se da će prevladati razum te da će apel pučke pravobraniteljice uroditi plodom jer pita­nje dostava mirovina poštom nije pitanje financija, već so­cijalne osjetljivosti spram nepokretnima, polupokretnima, osobama s invaliditetom, socijalno isključenima itd. Ujed­no, to je korak ka HZMO-u kojem će u fokusu biti korisnik, a ne (samo) profit.

Ana Kuzmanić