UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Primanje u SSSH povodom Međunarodnog praznika rada:                   

Povelju „Srce sindikalne solidarnosti“ dobila i SUH-ova povjerenica za Pulu – Neta Žiković

Zagreb, 27. travnja 2012. – Povodom Međunarodnog praznika rada, 1. svibnja, SSSH je organizirao primanje u Radničkome domu kojemu su, uz brojne goste iz sindikalnog miljea i političkog života, prisustvovali i predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović i predsjednik Hrvatskog sabora Boris Šprem. Tom je prilikom Mladen Novosel predsjednik SSSH Milanu Nožiniću, glavnome sindikalnome povjereniku Sindikata graditeljstva Hrvatske u zagrebačkoj Tehnici d.d. dodijelio glavnu nagradu SSSH „Srce sindikalne solidarnosti za 2012. godinu“, te Povelje „Srce sindikalne solidarnosti“.

Dobitnici Povelja su: Baldo Kovačević, sindikalni povjerenik Samostalnog sindikata radnika u komunalnim i srodnim djelatnostima Hrvatske u dubrovačkome Libertasu, Mara Marović, sindikalna povjerenica Sindikata prometa i veza Hrvatske u petrinjskome Slavijatransu, Stjepan Gradiček, sindikalni povjerenik Sindikata EKN-a u „Knauf Insulation“ Novi Marof, Neta Žiković, predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske, podružnice Pula, Željko Obrubić, sindikalni povjerenik Sindikata trgovine Hrvatske u podružnici Pan trgovina d.o.o. iz Đakova, Ivan Blažević, predsjednik Sekcije mladih SSSH i predsjednik Sekcije mladih Sindikata turizma i usluga Hrvatske, Ljiljana Šaban, sindikalna povjerenica Samostalnog sindikata radnika u komunalnim i srodnim djelatnostima Hrvatske u samoborskome Komunalcu i Gordana Lukač Koritnik, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova u mandatu od 2003. do 2011. godine.

Naša Neta Žiković ovo prestižno sindikalno priznanje osvojila je s razlogom, a to potvrđuje i činjenica da nije došla preuzeti nagradu jer je u isto vrijeme ugostila delegaciju od 70-tak žena iz talijanskog Sindikata umirovljenika SPI-CGIL iz regije Friuli-Venezia-Giulija: „Moram biti sa svojim gošćama sindikalisticama.“ – kratko je objasnila.