UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

VOZAČKE DOZVOLE: Ne mijenjajte dobar zakon!

 

     Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umi­rovljenika Hrvatske još jednom su u javnom savjetovanju upozorili kako se Zakon o sigur­nosti prometa na cesta­ma ne treba mijenjati jer je dobar i sukladan europskim praksama. Poslana je jasna poru­ka vladajućima - nema izmjena zakona, nema novih nameta za starije!

     Konačni prijedlog Zakona o izmje­nama i dopunama zakona o sigur­nosti prometa na cestama stavljen je na javno savjetovanje 12. travnja 2017. godine, te je u prijedlog zakona ugrađena odredba o obaveznom liječ­ničkom pregledu za osobe starije od 70 godina prilikom produženja vozačke dozvole. U prethodnom je savjetovanju dobna granica (ne)sposobnosti bila po­stavljena na samo 65 godina.

     Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske još jed­nom su se uključili u javno savjetovanje sa svojim komentarima i argumentima kojima su jasno i opetovano poručili vladajućima - ne mijenjajte dobar zakon koji je sukladno europskim praksama propisao kako izabrani liječnik obitelj­ske medicine, koji poznaje pacijenta te njegove dijagnoze i terapije, ima obve­zu izvijestiti policiju o promjeni zdrav­stvenog stanja vozača.

     Međutim, vladajući kao da ne žele razumjeti argumente SUH-a i MUH-a jer kako drugačije objasniti dopise koji su stizali iz Ministarstva zdravstva, Mi­nistarstva rada i mirovinskog sustava i Ministarstva unutarnjih poslova. Napo­menimo, premijer Plenković kojem su se SUH i MUH nekoliko puta obratili, nije odgovorio na niti jedan dopis.

Ministre, kad će sjednica?!

     Iz kabineta Ministarstva rada i mi­rovinskog sustava tako je 10. travnja stigao dopis, iako im nismo nikada ni pisali u vezi vozačkih dozvola jer nisu ni nadležni za navedeno pitanje, kako se „o problemu može raspravljati na sjed­nici Nacionalnog vijeća te se o istom eventualno može donijeti zaključak, odnosno dati mišljenje Vladi RH. Me­đutim, rješenje ovog pitanja treba tra­žiti kroz izmjene zakonodavnog okvira te je u tom smislu potrebno obratiti se Ministarstvu unutarnjih poslova".

     Pitamo javno ministra Tomislava Ćorića kako da SUH i MUH predlože ikakav zaključak na sjednici Nacional­nog vijeća za umirovljenike i starije osobe kada, unatoč pismenom za­htjevu za sazivanje sjednice od strane predsjednika Ante Gavranovića, ona nikada nije sazvana. Dapače, već tri mjeseca od potpisivanja Sporazuma o osnutku, nije održana ni jedna radna sjednica Nacionalnog vijeća, već samo ona konstituirajuća i to 21. veljače 2017. godine.

     Podsjećamo kako je u slučaju pred­loženih izmjena grubo prekršen članak

Sporazuma o osnivanju Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe u kojem stoji: „Predstavnici Vlade će Vije­će informirati o namjeri donošenja pro­pisa te pripremi prijedloga svih propisa iz djelokruga rada Vijeća". U ovom slu­čaju donošenja izmjena i dopuna Za­kona o sigurnosti prometa na cestama nisu konzultirani predstavnici umirov­ljenika i starijih osoba, iako su zainte­resirani dionici, koji bi između ostalog, trebali u okviru Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe na jednoj od redovnih sjednica raspraviti o pita­nju uvođenja obaveznog liječničkog pregleda za starije osobe pri produže­nju vozačke dozvole te o tome usvojiti zaključak. Ali, opet, kako da se rasprav­lja o određenom pitanju kada vladajući odbijaju sazvati sjednicu?!

Ne pristajemo na nove namete!

     Iako je predlagatelj zakona prihvatio europsku praksu te povećao dobnu gra­nicu za liječnički pregled/potvrdu pri produženju vozačke dozvole sa 65 na 70 godina, Hrvatska liječnička komora traži ponovno snižavanje dobne grani­ce na 65 godina uz obrazloženje kako se „prelako odustalo od važnog kontrol­nog mehanizma jer je riječ o prekomjer­nom teretu za građane". Pitamo Hrvat­sku liječničku komoru i njene članove je li znaju kako je preživljavati s manje od 2.000 kuna, pogotovo u ruralnoj sredini gdje ne postoji dobra mreža javnog pri­jevoza i gdje je nužan automobil za sva­kodnevno funkcioniranje, jer je upravo to svakodnevna realnost ogromnog broja građana.

     Na razmjere siromaštva u Hrvatskoj upozorava Ured pučke pravobranitelji- ce koji ističe kako bi ovim prijedlogom, ako se već uvodi dobno ograničenje od 70 godina, „na socijalno osjetljiv način valjalo urediti i pitanje troškova zdrav­stvenih pregleda" .

Još jednom poručujemo kako je ne­potrebno mijenjati zakon jer je postoje­ći dobar, a ako ipak i dođe do promjena i uvede se dobno ograničenje od 70 go­dina, na dodatne namete od 450 kuna za troškove pregleda ne pristajemo. Neka, kao u većini zapadnoeuropskih zemalja, potvrdu o sposobnosti izdaje izabrani liječnik, i to besplatno. Dosta je bilo da se svaka zakonska promjena lomi na leđima najugroženijeg sloja stanovništva, pogotovo ako u pozadini nema sigurnosnih argumenata, već čisti interesi lobija medicine rada.

Ana Kuzmanić

 

(8.5.2017)