UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

NACIONALNE MIROVINE - Stupica protiv siromaštva

 

     Nije problem zove li se socijalna ili nacionalna, no problem je što se naziva miro­vinom, čime stvara ogromnu zabunu u javnosti, jer nije riječ o semantičkoj, već suštinskoj razlici. Riječ je o socijalnoj naknadi!

     Nacionalna mirovina bez ijednog dana radnog staža? Nije pravedno prema onima koji su svoju mirovinu zaradili teškim radom, da je netko drugi dobije bez rada", najčešći je komentar mladih i starih na brojnim internetskim forumima i Face- book stranicama. Novinari su se raspisali, a tramvaji su postali pravi debatni klubovi. Uglavnom, svi su postali stručnjaci za miro­vine i mirovinski sustav.

     Što se zapravo dogodilo? Ministarstvo demografije, obitelji, mladih i socijalne po­litike uputilo je u javnu raspravu Nacrt pri­jedloga Strategije socijalne skrbi za starije osobe za razdoblje od 2017. do 2020., a ko­načni prijedlog je stavljen na javno savjeto­vanje putem interneta. U cilju 3. Strategije (Osiguranje nacionalne mirovine socijalno ugroženim starijim osobama), planira se izrada sveobuhvatne analize (sustav so­cijalne skrbi, mirovinski sustav, stanje na tržištu rada, EU praksa i dr.); utvrđivanje kriterija za obuhvat potencijalnih korisni­ka nacionalne mirovine, imovinskog i/ili dohodovnog cenzusa, te parametri za izra­čun visine nacionalne mirovine i potrebnih financijskih sredstava, te, naposljetku, us­postava zakonodavnog okvira za uvođenje instituta nacionalne mirovine. I sve to kroz sljedeće tri i pol godine, a prve bi mirovine krenule korisnicima tek 2021. godine.

     Dodajmo da je predsjednica SUH-a čla­nica radne skupine koja je oblikovala Nacrt prijedloga Strategije, te da je već na prvoj sjednici upravo ona predložila unošenje tzv. socijalne mirovine, i to na teret prora­čuna, a ne mirovinskog sustava. Takav je, naime, zajednički stav dvije najveće umi­rovljeničke udruge - Matice i Sindikata umirovljenika, dostavljen Nacionalnom vi­jeću za umirovljenike i starije osobe.

     Dakle, prema tumačenju Ministarstva demografije, obitelji, mladih i socijalne politike riječ je o socijalnoj potpori za hr­vatske građane starije od 65 godina, koji nisu ostvarili mirovinu, nemaju druga pri­manja, a najmanje 15 godina u kontinui­tetu prebivaju u Hrvatskoj. Ta naknada bi trebala biti niža od najniže ili minimalne mirovine onih koji su je ostvarili radom (a to je u Hrvatskoj minimalni radni staž od 15 godina), te vjerojatno podjednaka sadašnjoj zajamčenoj minimalnoj nakna­di za starije od 65 godina, koja iznosi 920 kuna, jer ne bi trebala destimulirati rad i stjecanje mirovine.

     Do sada je sve logično i razumljivo. Sada nacionalna, a prije socijalna miro­vina, uvodi se od Račanove vlade, kad je napisan prvi zakonski prijedlog (s uvjetom od 35 godina prebivanja u Hrvatskoj), te se od tada ubacuje u predizborne pro­grame i SDP-a i HDZ-a kao uobičajeni mamac. Nije problem zove li se socijalna ili nacionalna, no problem je što se naziva mirovinom, čime stvara ogromnu zabunu u javnosti. Najviše, pak, zbunjuje što se u spomenutoj Strategiji navodi kako će se „sredstva osigurati u okviru redovite dje­latnosti na poziciji Ministarstva rada i mi­rovinskog sustava (MRMS)".

     Nikako nije prihvatljivo što je u Strate­giji za realizaciju zaduženo ministarstvo za mirovine, a ne za socijalu, a još manje da bi se ta socijalna potpora financirala iz mi­rovinskog budžeta. No, to izgleda nije baš jasno ni ministru Ćoriću, koji je potvrdio da je njegovo ministarstvo već izradilo nacrt budućeg zakona, pa čak i procijenio da bi mogla iznositi 1.045 kuna?!

     A ovdje nije riječ samo o semantici, tu postoji velika suštinska razlika. „Soci­jalne naknade mogu se bolje kontrolirati i mogu se detaljnije propisati kriteriji za njih. Tu se može bolje provjeriti i imovina i prihodi korisnika, a naknade se mogu i ukinuti ako netko više ne udovoljava kri­terijima", naglasio je prof.dr.sc.Gojko Bežovan s katedre za socijalnu politiku Prav­nog fakulteta.

     Dakle, pogrešno je pitanje može li naš mirovinski sustav podnijeti nove umirov­ljenike, jer tu nije riječ o mirovini, a ne bi smjelo biti niti u okviru mirovinskog susta­va. Ako znamo da čak 46 posto hrvatskih građana starijih od 65 godina nije ostvarilo nikakvu mirovinu, dok je većina europskih zemalja ostvarila pokrivenost mirovinama od 80 do 100 posto, takva je zaštitna mjera potrebna. No, zašto je toliko ljudi bez miro­vinskih primanja, pitanje je za povjesničare i političare, jer susjedna Slovenija ima viso­ku stopu pokrivenosti.

     Institut sličan tzv. nacionalnoj miro­vini trenutno ima stotinjak država diljem svijeta kao prvi zaštitni mehanizam protiv rastućeg siromaštva starijih osoba. Prema Eurostatu u Hrvatskoj u riziku od siromaš­tva i socijalne isključenosti živi 31,9% oso­ba starijih od 65 godina. Ovisnost starijih osoba o minimalnim prihodima u mnogim je državama sve veća, te i sve veći udjel sta­rijih umirovljenika živi od državne ili uni­verzalne mirovine. Zemlje s univerzalnom temeljnom mirovinom imaju vrlo visok udjel korisnika, čak do 100 posto kao što je slučaj Danske. U zemljama u kojima se uni­verzalna mirovina plaća samo ljudima bez dovoljnih osobnih mirovina (Finska, Šved­ska), udjel je također vrlo visok, i to naro­čito za žene. Rodna nejednakost je vidljiva i u drugim tipovima minimalnih prihoda, pa je utoliko više jasno kako je to poslje­dica preniskih mirovinskih prava stečenih temeljem prekarnog ili potplaćenog rada.

     U Hrvatskoj postoje različite procjene o mogućem broju osoba u potrebi za držav­nom potporom za starost. Ako pođemo od činjenice da 19% stanovnika ima 65+ go­dina, te od podataka Eurostata da ih 46% nema mirovinu, potencijalnih korisnika bi, bez socijalnih kriterija, bilo oko 370.000. Međutim, Ministarstvo rada procjenjuje da oko 100.000 osoba starijih od 65 godina nema nikakva primanja, a samo ih 9.287 prima socijalnu pomoć. SDP je svojevre­meno mislio postaviti stroge imovinske i prihodovne kriterije, pa je njegova procje­na bila oko 20.000 korisnika. Koliko će ih biti u konačnici ovisi o brojnim socijalnim kriterijima, a s brojnošću takvih uvjeta od­nosno prepreka u ostvarivanju potpore, ra­ste obično i rizik od siromaštva. Treba paziti da takve prepreke ne destimuliraju interes za to pravo, te da potpora ne bude bitno niža od granice siromaštva, jer će se time promašiti osnovni cilj, a to je sprječavanje siromaštva.

Jasna A. Petrović

 

SOCIJALNA/NACIONALNA MIROVI­NA: Bugarska - socijalna mirovina za starije od 70 godina; Španjolska za starije od 65 godina s 10 godi­na prebivališta; Portugal - za starije od 66 godina, ali i za one koji imaju niske obiteljske ili invalidske miro­vine; Rumunjska - za starije od 60 (žene) ili 65 (muškarci); Slovenija za starije 65 s 30 godina prebiva­nja u dobi između 15 do 65 godina; Estonija -za starije od 63 s 5 godina prebivanja; Cipar - od 65. godine; Finska - od 65. godine i 3 godine prebivanja.

DRŽAVNA NAKNADE/DODATAK ZA STARIJE: Mađarska državnu naknadu za starije od dobi za umi­rovljenje; Švedska - za starije od 65 godina; Danska - dodatna novčana potpora za starije od 65 godina. SOCIJALNA/SOLIDARNA NAKNA­DA: Francuska - solidarna naknada za starije od 65 godina; Italija - za starije od 65 godina i 3 mjeseca; Velika Britanija dodatnu potporu za starije od 60 do 65 godina; Nizo­zemska dodatak za starije s nedo­voljno prihoda.

(8.5.2017)