UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

INICIJATIVA SUH-a: Mirovine i poštom?

 

     Pučka pravobraniteljica je predložila i uvođenje primjerenijeg načina usklađivanja rasta mirovina.

     Postupajući po pritužbi Sin­dikata umirovljenika Hrvat­ske pučkoj pravobraniteljici, upućene su u Ministarstvo rada i mirovinskog sustava dvije pre­poruke. Prvo, da se odredbama Zakona o mirovinskom osigura­nju predvide slučajevi u kojima bi se umirovljenicima omogućilo da zatraže dostavu mirovina po­štom, budući se to nije omogući­lo odredbama članka 96. ZOMO. Takvu preporuku iz Ureda pučke pravobraniteljice obrazlažu činje­nicom da je dijelu umirovljenika - starijih osoba smanjena mobil­nost zbog bolesti ili im je zbog prometne izoliranosti otežan pri­stup poslovnicama banaka i ban- komatima, pa bi se mogućnošću dostave mirovine poštom izbjegla diskriminacija.

     Druga, za sve umirovljenike još zanimljivija preporuka je iniciranje izmjena ZOMO „kako i se propisao primjereniji način usklađivanja ra­sta mirovina", čime se uvažilo upo­zorenje SUH-a pučkoj pravobrani­teljici da se postojećim modelom usklađivanja „propisao" realni pad mirovina, a ne njihov rast i održa­vanje razmjera s plaćama. SUH je u pritužbi podsjetio kako je Kon­vencijom Međunarodne organi­zacije rada br. 102 propisano kao međunarodni minimalni standard socijalne sigurnosti da mirovine trebaju iznositi barem 40 posto prosječne plaće, a poželjno bi bilo i preporučiti ratifikaciju Konven­cije MOR-a br. 128, kojom se taj postotak povećava na 45 posto.     SUH stoga preporukama pučke pravobraniteljice dodaje kako bi bilo potrebno uvesti i automatsko usklađivanje mirovina, čim njiho­va relativna vrijednost klizne is­pod 40 (45) posto prosječne plaće.

(8.5.2017)