UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Plenkoviću, ocitujte se o starijim vozačima!

 

     Dana 16. ožujka 2017. čelni­ci Sindikata umirovljenika i Matice umirovljenika poslali su premijeru Plenkoviću pismo u kojem ga podsjećaju kako su mu se prilikom potpisivanja Sporazu­ma o osnivanju Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe (1. veljače 2017.), obratili s posebnom zamolbom da zaustavi pokušaje ponovnog uvođenja obaveznog zdravstvenog pregleda za vozače starije od 65 godina prilikom pro­duženja vozačke dozvole, jer je to suprotno europskoj praksi, neute­meljeno u prometnim statistikama MUP-a te novi financijski teret za ionako osiromašene starije osobe.

     Podrazumijevalo se da će premi­jer tom pitanju posvetiti pozornost, utoliko više što je o provedeno internetsko javno savjetovanje, u ko­jem su Matica i Sindikat umirovlje­nika sudjelovali svojim primjedba­ma i prijedlozima, ali ništa od toga nije uvaženo, niti su bili uključene u konzultacije kao legitimni pred­stavnici starije populacije.

     Umjesto odgovora premijera, 28. ožujka stigao je odgovor Mi­nistarstva zdravstva s potpisom ministra Kujundžića osobno u ko­jem objašnjava kako se za takve izmjene zalažu Hrvatska liječnička komora, Hrvatski liječnički zbor te Hrvatsko društvo za medicinu rada. Ministarstvo obrazlaže kako „kod osoba starijih od 65 godina može doći do bitnih promjena u zdravstvenom statusu, koje utječu na sigurno upravljanje vozilom". Na činjenicu da je Zakon već predvidio da izabrani doktor obiteljske medi­cine ima obvezu izvijestiti policij­sku postaju o promjeni zdravstve­nog stanja nespojivog sa sigurnim upravljanjem vozilom, Ministar­stvo paradoksalno tvrdi kako se „u svakodnevnom životu susrećemo s činjenicom da određeni broj osi- guranika nema izabranog doktora obiteljske medicine". Šokantno da resorno ministarstvo iznosi takvu tvrdnju. I umjesto da se pozove osiguranike koji nemaju „svog dok­tora" da to učine, oni bi promijenili cijeli zakon. Zašto i u čiju korist?

     SUH i MUH su stoga 30. ožujka uputili otvoreno pismo premijeru Plenkoviću u ime 300.000 svojih članova, među kojima je velik broj onih koji bi bili pogođeni štetnim i nepotrebnim uvođenjem obve­znog liječničkog pregleda prilikom produženja vozačke dozvole. Javno je zamoljen da zaustavi inicijativu liječničkog lobija kojom bi se više od 250.000 vozača starijih od 65 godina ucijenilo plaćanjem zdrav­stvenih pregleda za produženje vozačke dozvole, iako je u većini europskih zemalja ta dobna grani­ca postavljena iznad 70 godina, a eventualne potvrde besplatno iz­daju liječnici obiteljske medicine.

     Umirovljeničke udruge naglasile su kako bi se zbog galopirajućeg siromaštva starijih (55 posto miro­vina je ispod linije siromaštva), mo­glo dogoditi da najmanje trećina starijih vozača neće moći produžiti vozačke dozvole, što će u konačnici smanjiti njihovu mobilnost te dove­sti do povećanja socijalne isključenosti.

     Liječnik obiteljske medicine je­dini je koji doista poznaje pacijenta, njegove dijagnoze i terapije, dok liječnici medicine rada štancaju po­tvrde samo za uplatu od 400 kuna, nemajući uvida u stvarno zdravstve­no stanje pacijenta. Zašto pregledi za produljenje vozačke dozvole ne mogu jednostavno ostati u domeni liječnika opće prakse, sukladno za­padnoeuropskim praksama? Čemu još jedan namet na stare?

     Na ovo javno pismo premijeru svoje potpise su stavili predsjednik MUH-a Josip Kovačić i predsjed­nica SUH-a Jasna A. Petrović. No, odgovora koji bi zadovoljio više od 250.000 vozača starijih od 65 godi­na - nema.