UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

POVJERENIŠTVO SUH ZAGREB

Na fešti kod Vraza

     Povjereništvo SUH Zagreb organiziralo je 17. ve­ljače 2017. godine izlet u Samobor za članove zagrebačkih podružnica sa željom da se članovi međusobno upoznaju, a osobito članovi iz udaljenijih dijelova grada. Iako je odaziv bio nešto slabiji, zabave i druženja nije manjkalo, za što se pobrinula predsjed­nica samoborske podružnice Vlatka Novosel.

     Naime, Novosel je organizirala posjet Samoborskom muzeju i crkvi Sv. Anastazije. Muzej čuva vrijedne izložke iz povijesti Samobora i okolice, a posebno mje­sto zauzima priča o pjesniku Stanku Vrazu i njegovoj Ljubici, kojoj je posvetio zbirku pjesama Đulabije. Ne­što hrabriji su nakon posjeta crkvi otišli na šetnju uz potok Gradna podno starog grada iz 13. stoljeća, dok se dio uputio na šetnju gradom uz usputno stajanje na tradicionalnu samoborsku kremšnitu, nakon čega su svi zajedno otišli autobusom na večeru u restoran Gradna.

     U restoranu su dočekani od članova i članica po­družnica iz Samobora i Drugog Sela koji su plesali uz glazbeni duo. Uz dobro društvo i zabavu, Samobor ostaje u lijepom sjećanju unatoč tome što su izletni­ci od silnog programa i zabave propustili otvaranje Fašnika.

(Biserka Budigam)