UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

ZAGREB: Novi odjel za oboljele od Alzheimerove bolesti

 

     U domu za starije osobe Maksimir 12. siječnja 2017. godine otvoren je novi odjel za smještaj osoba obo­ljelih od Alzheimerove bolesti. Odjel je otvorio gradonačelnik Milan Ban- dić, a otvorenju su nazočili pročelni­ca Gradskog ureda za socijalnu zaš­titu i osobe s invaliditetom Višnja Fortuna, zamjenica Romana Galić te savjetnice istog ureda, ravnateljice domova za starije osobe, predstavni­ci centara za socijalnu skrb, te udru­ga umirovljenika i starijih osoba gra­da Zagreba.

     Odjel je kapaciteta za 12 osoba za potpun smještaj u kasnijoj fazi bolesti, kad bolesnici postaju teže pokretni ili nepokretni i kada ostanak u obitelji nije moguć. Svrsishodno je namješten i organiziran kao zasebna cjelina uz sve potrebne sadržaje. Otvorenje doma pratili su pjesmom i ostali sta­novnici doma, dok su posjetitelji nakon razgledavanja odjela ostali u razgovo­ru i druženju.

     Podsjećamo kako je ovo drugi odjel brige o zdravlju i njege za osobe obo­ljele od Alzheimerove bolesti u domo­vima za starije osobe u gradu Zagrebu. Prvi odjel za oboljele u najtežem i naj­zahtjevnijem stadiju bolesti otvoren je 3. studenog 2015. godine u domu za starije osobe Medvešćak. U tom isto domu, još davne 1997. otvoren je cje­lodnevni boravaka za osobe oboljele od Alzheimerove bolesti u ranoj fazi, dok su u posljednjih desetak godina usluge dnevnog boravka otvorili domo vi Sveta Ana, Sveti Josip i Peščenica za ukupno 58 korisnika. Jedan od pri­mjera dobre suradnje je ona doma Sveti Josip i udruge Plava šapa iz 2013. godine u sklopu koje je organizi­rano druženje korisnika i terapijskog psa Mone, što se pokazalo vrlo učinko­vitim.

     Alzheimerova demencija, kao ni druge demencije, od kojih sve češće obolijevaju starije osobe, za sada se ne mogu izliječiti. Može se poboljšati stanje oboljelih djelomičnom skrbi u cjelodnevnim boravcima, a osobito pomoći članovima obitelji koji skrbe u bolesnima savjetima i pružanjem psi­hološke pomoći i podrške, te kon­stantnom edukacijom i razmjenom iskustava. (Biserka Budigam)