UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

SURADNJA SUH-A I MUH-A

Josip Kovačić, predsjednik MUH-a: Poželjno veće jedinstvo umirovljenika

      Matica umirovljenika Hrvatske uspos­tavila je dobru suradnju sa Sindika­tom umirovljenika Hrvatske. Postoji niz inicijativa koje su zajednički pokrenute, a i u Nacionalnom vijeću su članovi Matice i SUH-a. Koliko je važno jedinstveno dje­lovanje umirovljenika u Hrvatskoj, a posebno i kada je riječ o suradnji umirovljeničkih stranaka i udruga među­sobno. Ima li prijedloga da se ta suradnja proširi i ojača?

     Sa Sindikatom umirovljenika Hrvatske uspostavljena je dobra suradnja, pogoto­vo u zajedničkim nastupima prema minis­tarstvima i Vladi RH. U svjetlu pogorša­nog položaja umirovljenika i starijih oso­ba, potpisan je Sporazum o suradnji i zajedničkom djelovanju Matice umirovlje­nika i Sindikata umirovljenika Hrvatske. Matica i Sindikat umirovljenika, udruge koje okupljaju oko 300.000 članova, upu­tile su Vladi i ministarstvima brojne prijed­loge i konkretna rješenja za umirovljenike u skladu s europskom praksom, a najviše se zalažu za ona rješenja koja bi zausta­vila proces njihovog daljnjeg osiromaši­vanja i osigurala dostojanstven život u trećoj dobi.

     Svakako da je poželjno jedinstvo u djelovanju umirovljenika u borbi za njiho­va prava i dostojanstven život u toj dobi. Matica je već puno puta upozorila da nije dobro imati toliko umirovljeničkih strana­ka koje jedna drugoj konkuriraju i drobe glasove. U registru političkih stranaka evidentirano je čak 14 umirovljeničkih, a po tome smo svjetski rekorderi. Matica se protivi tolikim podjelama i zalaže se za jedinstvo u zastupanju interesa najstarije populacije.

(Savan Tomašević u Hrvatskom umirovljeničkom listu)