UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Usklađivanje za sve mirovine - izjednačeno!

 

     Na sjednici održanoj 9. prosinca 2016. Hrvatski sabor donio je Zakon o izmjenama i dopuni Zakona o mirovinskom osiguranju radi izjednačavanja mirovina prema općem propisu i prema posebnim propisima pri usklađivanju mirovina prema svakoj budućoj aktualnoj vrijednosti mirovine. Ovim izmjenama ukida se institut raz­dvajanja mirovine prema kojem su se mirovine ostvarene prema posebnim propisima pod povoljnijim uvjetima raz­dvajale na dio mirovine ostvaren na temelju staža osiguranja, koji se finan­cira iz doprinosa, i na dio mirovine pri­padajuće prema posebnom propisu, koji se isplaćuje iz državnog proračuna.

     Tako se izjednačava usklađivanja mirovina ostvarenih prema općem i posebnim propisima, tj. izjednačuje se aktualna vrijednost mirovine neovisno o tome je li mirovina, odnosno mirovin­sko primanje ostvareno prema općem propisu ili prema posebnom propisu. Hrvatski zavod za mirovinsko osigura­nje donijet će, po službenoj dužnosti, najkasnije u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ovoga Zakona, nova rješenja o jedinstvenoj svoti mirovine.

     Praćenje visine sredstava potrebnih za isplatu mirovina i mirovinskih prima­nja ostvarenih prema posebnom propi­su utvrdit će se posebnim pravilnikom koji će u roku od tri mjeseca donijeti ministar nadležan za mirovinski sustav te će se na taj način osigurati jasan uvid u visinu sredstava potrebnih za namirenje prava svake pojedine kate­gorije korisnika mirovine prema poseb­nom propisu.

SUH je u svojem programu poticao takvu odluku već dulje vrijeme, držeći da svi umirovljenici trebaju imati pravo na jednaki način usklađivanja mirovina.