UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Baku u dom, a stan u najam

Piše: Ana Kuzmanić

     Sve češće u raznoraznim medijima možemo pročitati tužnu priču o sta­rijoj osobi koju su prevarile osobe s kojima je potpisala ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, odnosno nisu ispunile ugo­vorne obaveze, već su osobu izbacili na ulicu ili u nekakav drugi smještaj, a njenu imovinu rasprodali. Iako se uzdržavatelji nisu pridržavali ugovora, starije osobe rijetko dobivaju sudske postupke, ako se uopće odluče za njih zbog troška, uzruja- vanja i predugog trajanja na hrvatskim sudovima. Praktički, država je institutom ugovora o dosmrtnom uzdržavanju potak­nula razvoj industrije lešinarstva i zloupo- rabe starijih osoba. Name, hrvatski sus­tav socijalne skrbi za starije osobe manj­kav je te sve više starijih osoba zbog nemogućnosti samostalnog života biva namamljeno od strane uzdržavatelja, dajući im svoju imovinu u zamjenu za nje­gu i brigu u posljednjim godinama njiho­vog života.

Kako do nekretnina na alternativni

     Kako bismo provjerili koliko osoba i pod kojim uvjetima oglasima nudi uzdrža­vanje starijim osobama krenuli smo u pretraživanje internetskih oglasa. Ostali smo šokirani njihovim brojem. Možda je najtužnija na jednom od forumu, gdje je mlađi „poduzetnik” pokrenuo temu Kako do nekretnina na alternativni način. Nai­me, kako je napisao, zanima ga kako može doći nekretnine, a da ne mora na to trošiti svoju zaradu ili podizati kredit. Dobar dio drugih korisnika mu je predlož­ilo sklapanje ugovora o dosmrtnom uzdrž­avanju sa starijom osobom, uz komentare - „Legalno je, znam za dosta takvih sluča­jeva”, „Kaj, pa skrbiš za bakicu godinu, dvije dok ne umre i ostane ti stan”, „Legalno možeš i više takvih ugovora sklopiti, isplati se”...

Tržište starcima u oglasnicima

     Na poznatim oglasnicima poput Njuš­kala, Plavog oglasnika, Index oglasa i drugi nerijetko se može naći oglas tipa „Skrbim za stariju osobu u zamjenu za nekretninu”, „Nudim skrb za stariju gos­pođu bez obitelji u zamjenu za nekretni­nu”, „Doživotno uzdržavanje za samca ili nepokretni par nudim u obiteljskoj kući na selu”. Nazvali smo nekoliko oglasa, a odlučili smo se i na objavu oglasa u kojem prividno tražimo osobu koja će skr­bit o 82-godišnoj baki u zamjenu za nekretninu u Splitu. U ni dva dana javilo se preko 60 osoba koje bi bile zainteresi­rane za skrb o baki, većina njih je bila sprema na preseljenje, dok je i velik broj osoba nudio preseljenje bake u drugi dio Hrvatske. Naravno, interesiralo ih je je li baka bolesna, pokretna, kakva njega bi joj trebala te o kakvoj se nekretnini radi.

Na sve upite smo odgovorili kako bi baka rado ostala u svom stranu te kako bi se potpisao ugovor o doživotnom uzdrža­vanju u kojem bi se specificirali detalji skrbi, tj. kako bi baki trebalo pomoći oko kućanskih poslova, pomoć oko izlazaka, plaćanje troškova stanovanja i hrane i popravaka u kući u cijelosti, s tim da nje­zina mala mirovina njoj ostaje na raspola­ganje, kao svojevrsni džeparac.

Biznis bez kontrole

     Ljudi koji su nam se javljali na upite različitih su profila. Od profesionalnih njegovatelja pred mirovinu koji žele nas­taviti s radom i koji su nam u sklopu upi­ta poslali reference, osobne podatke i slično, do osoba koje jednostavno traže mjesto za život, a u dosta slučajeva riječ je o obiteljima gdje su roditelji nezapos­leni i bez iskustva za skrb o starijoj oso­bi. Od 60 upita, povratni odgovor smo dobili od njih 40, s tim da je polovica odustala jer u pitanju nije potpisivanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ili zato jer smo inzistirali da baka ostane u svom stanu do kraja života. Uvjeravali su nas kako je bolje da je u domu za starije, najčešće su navodili državne domove kao najbolje rješenje, ali nam nisu htjeli odgovoriti što bi učinili sa stanom dok bi baka bila u domu. No, i tu vrijedi jedno­stavna shema: baku u dom, a stan u najam, pa s time plaćate dom i kroz koju godinicu, eto vam nove nekretnine. Ili desetak nekretnina!

     Također, pojedinci su se raspitivali o veličini nekretnine, je li u pitanju stan ili kuća te u kojem dijelu grada se nalazi. Kada smo toj polovici zainteresiranih odgovorili kako prije ikakvog sklapanja ugovora želimo informacije je li imaju već potpisanih ugovora o uzdržavanju, bilo dosmrtnom ili doživotnom, komunikacija je s gotovo svima prestala, točnije samo su dvije gospođe bile zainteresirane za daljnje dogovore. Njima smo objasnili da je u pitanju svojevrsno istraživanje za Glas umirovljenike koje smo odlučili pro­vesti zbog velikog broja prevara s kojima se starije osobe suočavaju.

Informirajte se!

     Dok smo pretraživali oglase nerijetko smo nailazili i na one u kojima starije oso­be nude svoje nekretnine u zamjenu za uzdržavanje. Kako se u samim oglasima navodilo, osobe su nudile svoje OPG- ove, polja ili vikendice zauzvrat. To lega­lizirano i nekontrolirano tržište lešinarenja naprosto cvjeta, a potrebe na strani stari­jih su sve veće, jer u Hrvatskoj nema dovoljno domskog smještaja ili organizi­ranih izvaninstitucionalnih oblika potpore starijima.

     Ako se odlučite na bilo koju vrstu uzdržavanja, morate se informirati i posavjetovati s pravnikom, kako vaša pri­ča ne bi u konačnici bila još jedna vijest iz crne kronike. Odluke o prepuštanju nekretnine, pa bilo to i članu obitelji, nisu one koje se donose olako i bez dugotraj­nog promišljanja. Previše je ružnih priča da postanete dio njih. Sindikat umirovlje­nika Hrvatske upravo zbog velikog broja prevarenih osoba već godinama provodi kampanju informiranja o raspolaganju s imovinom te u sklopu Pravnog savjetova­lišta SUH-a nudi besplatnu pravnu pomoć. Ako imate pitanja, obratite nam se prije ikakve odluke i zapamtite - informirana odluka je ispravna odluka! I, ipak, nemoj­te nikako potpisati ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, jer vaša imovina istog tre­nutka prelazi u vlasništvo uzdržavatelja.