UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

ŠTO JE ODGOVORIO MINISTAR ZDRAVSTVA

Zašto starije osobe nemaju predstavnike u HZZO-u

 

     Na inicijativu za izmjenom Zakona o zdravstvenom osiguranju, koju su Sindikat umirovljenika i Matica umirovljenika Hrvatske uputili 9. siječnja 2017. godine ministru zdravstva Milanu Kujundžiću, stigao je već 17. siječnja odgovor.

     Naime, ove dvije najveće umirovljeničke udruge traže da se broj članova Upravnog vijeća Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) poveća za dva člana, kako bi se uključili i predstavnici umirovljeničkih udruga, kao zastupnici i glasnogovornici 1,4 milijuna umirovljenika i drugih starijih osoba. Takva je praksa prisutna diljem Europe, pa i u susjednoj Sloveniji.

     Kako su umirovljenici i druge starije osobe najbrojnija korisnič­ka skupina osiguranika u zdravstvu, s vrlo specifičnim interesima i potrebama, sastav Upravnog vijeća bez njihovih predstavnika doista je dvojben. SUH i MUH su napomenuli da su u Republici Hrvatskoj umirovljenici jedina korisnička skupina koja je obveznik tri (3) vrste zdravstvenog doprinosa: zdravstvenog doprinosa tije­kom radnoga vijeka; dodatnog zdravstvenog doprinosa na mirovi­ne (1 i 3 posto), te zdravstvenog doprinosa na drugi dohodak, ako ga ostvaruju. Nesporno je, dakle, da je umirovljenike neophodno uključiti u zakonom propisani sastav Upravnog vijeća.

 

     Ministar je obećao da će prijedlog biti uzet u razmatranje u postupku izrade cjelovitog prijedloga Zakona o obveznom zdrav­stvenom osiguranju u drugom tromjesečju ove godine. Vjerujemo ministru.