UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

MEĐUNARODNA KONFERENCIJA U NOVIGRADU

Poveljom za veća prava starijih

 

     U Novigradu je 18. studenoga u hotelu Nautika održana tradicionalna godiš­nja konferencija dviju zbratimljenih umirovljeničkih organizacija - Sindikata umirovljenika Hrvatske (SUH) i talijanskog Sindikata talijanskih umirovljenika (SPI CGIL). To je bio njihov peti susret u Istri. Tema ovogodišnje konferencije je bila Pove­lja o pravima starijih osoba i umirovljenika u Europi, koju je usvojio Izvršni odbor FERPA/ Europske federacije umirovljenika i starijih osoba. Konferenciju je otvorila Rosetta Milos, predsjednice Podružnice SUH-a Novigrad, a pozdravnu riječ u ime gradonačelnika Antea Milosa, uputio je Alen Luk. Gradonačelnik se pridružio na kraju konferencije i popričao s gostima, dajući punu podršku takvim oblicima zajedništva, utoliko više što su predstavnici oba sindikata ukazivali da se nalaze pred jed­nakim izazovima i da dijele iste probleme, iako djeluju u dvije različite države.

Prije početka konferencije Jasna A. Petrović, predsjednica SUH-a prikazala je video snimak hrvatske i srpske televizije od 18. studenoga 1991. u kojem se vide Vuko- varci kako izlaze iz skloništa te hodaju u koloni ulicama razrušenog grada. Pojasnila je talijanskim kolegama da se taj dan obilje­žava 25 godina od tog tragičnog događaja i zatražila da se minutom šutnje oda počast stradalima u Domovinskom i u svim ratovi­ma u prošlom stoljeću na ovom područjima. U kasnijoj raspravi mnogi su s tugom komentirali svoj doživljaj filma, te je tako Vukovar „posjetio“ Novigrad.

     Ezio Medeot, generalni tajnik SPI CGIL za regiju Friuli Venezia Giulia je naglasio kako stariji ljudi mogu itekako biti korisni svojim društvima, te da je važno da budu uključeni u društvene aktivnosti. Prvenstve­no je naglasio kako je sve više umirovljeni­ka, jer se produžuje životni vijek, ali da se umirovljenicima ne daje prilika da utječu na mehanizme u društvu kako bi mogli imati kvalitetnije usluge svi umirovljenici.

     Vladimir Buršić, potpredsjednik SUH-a i županijski povjerenik SUH-a Istre, istaknuo je da su prosječne mirovine u Hrvatskoj oko 2.000 kuna, ali da nekoliko stotina tisuća umirovljenika ostvaruje mjesečnu mirovinu koja je manja od tog prosječnog iznosa. Založio se da se uvedu minimalna i “socijal­na” mirovina.

     Rita Turati, glavna tajnica SPI CGIL Veneto, upozorila je kako je sindikalistima obje zemlje cilj boriti se za mir i protiv novih zidova i granica, ali i protiv sve većeg jaza između siromašnih i bogatih. Naglasila je kako je važno potaknuti konkretne ciljeve i staviti naglasak na akciju, te da je nakon krize glas radnika na izborima otišao u des­no i da je to jedan od razloga zašto je na američkim predsjedničkim izborima pobije­dio Trump. Također, dodala je kako je zbog krize znatno povećan broj umirovljenika koji primaju manje od 1.000 eura mjeseč­no, a što u Italiji drže da je granica siro­maštva.

Ezo Zaffalon, tajnik SPI Okrugla Venezia je upozorio kako i među ranjivima postoje još ranjiviji, a to su žene, nesposobni za samostalan život i sl. te upravo takvi moraju dobiti veću potporu. Dodao je kako rat, nasilje i zidovi ne rješavaju, već stvaraju probleme. Mirjana Dika-Dužman, predsjed­nica pulske podružnice SUH-a, podsjetila se svoga rada u ispostavi HZMO-a, a Elio Gurt- nera iz Podružnice SPI   Okruga Centar iz Trsta je naglasio kako starost nije bolest, te da je dužnost svih društava osigurati dosto­janstvenu starost. Tajnik SPI Okruga Rovigo je podsjetio kako je bratimljenje talijanskih i hrvatskih podružnica, onih iz Venera i Frizli Venezie Giulie i Istre, itekako važno jer pokazuje kako se ne treba bojati različitog, već iz njega učiti.

     Mirjana Monas, predsjednica pazinske podružnice SUH-a je obratila posebnu pozornost funkcioniranju zdravstvenog sus­tava za potrebe starijih, dajući prednost vaninstitucionalnim oblicima pomoći. Elio Nadalutti iz podružnice SPI Okrugla Manza- no Cividale iz Udina, oštro je napao financij­sku industriju i njezinu pohlepu i pozvao na borbu protiv apsolutiziranja profita.

Uglavnom, unatoč mnogim sličnostima, talijanski i hrvatski umirovljenici se po neče­mu ipak razlikuju - po mirovinama. Bilo je to vidljivo i iz završnih riječi Livija Melgarija iz Međunarodnog odjela SPI CGIL u    Rimu, iako su se i on i Jasna A. Petrović, oboje članovi direkcije FERPA-e, fokusirali na naglašavanje važnosti Povelje o pravima starijih osoba i umirovljenika. Melgari je spomenuo kako je pogrešna dilema o podje­li starih i mladih, te da upravo FERPA potiče zajedničko djelovanje u vremenu kad desni­čarska stajališta više nisu manjinska pojava. Danas su realnost siromaštvo, depresija i očaj i zato je važno ojačati FERPU i europ­ski sindikalni pokret.

     Petrović se založila da se razradi opera­tivni program za implementaciju Povelje, kako bi se konkretizirali smjernice i ciljevi, te definirali operativni zadaci u vezi minimalne mirovine, najboljeg modela indeksacije miro­vina, prevazilaženja rodnog jaza u mirovina­ma itd. Konferencija je uspješno učinila novi korak u zajedničkoj suradnji hrvatskih i tali­janskih umirovljenika.