UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

NOVA POVLASTICA ZA SUH-OVCE

Izjednačeni poslije smrti

 

     Sindikat umirovljenika Hrvatske i udruga Posmrtna pripomoć potpisali su 22. stude­nog Ugovor o poslovnoj suradnji kojim su osi­gurane određene povlastice za članove SUH-a prilikom ugovaranja posmrtne pripomoći.

     Udruga Posmrtna pripomoć osnovana je prije više od 85 godina s ciljem da postane organizacija socijalno-karitativnog karaktera koja bi svojim djelovanjem pomagala članovi­ma i njihovim obiteljima u najtežim trenucima. Danas udruga broji preko 250 tisuća članova, a usluge posmrtne pomoći olakšavaju bližnji­ma preminulog najteže trenutke u slučaju smrti. Često su takvi trenutci stresni, emotivni te ljudi nisu sposobni obaviti čitavu organiza­ciju pogreba sami. Čitavu organizaciju, u skla­du s temeljnim pogrebnim standardom, oba­vljaju profesionalci iz Posmrtne pripomoći.

     Dostojanstven pogreb i financijski je skup i mnogim ljudima u današnjem sve dubljem siro­maštvu je i nedostižan. U prosjeku košta goto­vo 10 tisuća kuna, a ako nemate grobno mjes­to onda i dodatnih 40, 50 tisuća kuna. Da bi se takvi troškovi lakše prebrodili, ljudi se učlanjuju u Posmrtnu pripomoć, te prema svojim godina­ma uplaćuju mjesečnu članarinu. Tako osobe od 10 do 60 godina plaćaju mjesečno 39 kuna, a osobe iznad 65 godina plaćaju 128 kuna.. Osobe starije od 65 godina članarinu plaćaju pet godina, nakon čega je vrijednost pogreb­nog standarda u potpunosti isplaćena.

     Da bi se stekla prava na pogreb potrebno je da od dana upisa prođu dvije godine te osoba stječe pravo na pokrivanje 50 posto vrijednosti pogrebnog standarda koja je jednaka za sve članove, ako je prošlo 3 godine onda osobe stječu pravo na pokrivanje 75 posto vrijednosti pogrebnog standarda, a nakon 4 godine stječu pravo na cjelokupni iznos vrijednosti pogreb­nog standarda. Ako se smrtni slučaj za starije od 65 dogodi i prije uplaćene čitave sume, novac koji je uplaćen se koristi za pogreb, a razlika se nadoplaćuje kod organizacije pogre­ba. Iako malo izgleda neobično, najčešće pos­mrtnu pripomoć uplaćuju mlađi, oni iz skupine od 10 do 60 godina. Kako nam objašnjava rukovoditelj Posmrtne pripomoći Ivan Periša, često se događa da starije osobe upisuju mlađe, primjerice da bake upisuju unuke.

     Kada je riječ o pokopu, Periša nam govori kako se zapravo većina članova odlučuje za „standardni” pogreb na koji nitko ne bi imao prigovora. Periša naglašava kako je vrlo važ­no da se ne dogodi greška tijekom pogreba zbog čega čitavu organizaciju preuzima Pos­mrtna pripomoć. Posebno je važno kako je vrijednost pogrebnog standarda jednaka za sve članove u Republici Hrvatskoj.

     „Najviše zavrzlama ima kada su ljudi traže prosipanje pepela nakon kremiranja jer misle da je to dopušteno izvesti bilo gdje, ali je kod nas to regulirano zakonom kao i držanje urne kod kuće”, priča nam Periša .

     Za sve one koji bi ipak željeli prosuti pepeo, Periša kaže kako postoji posebna par­cela na nekim grobljima gdje je to moguće te da na njoj kasnije se postavi pločica s ime­nom pokojnika uz godinu rođenja i smrti.

     Unatoč tome što je velik broj SUH-ovaca učlanjen u Posmrtnu pripomoć, sam porast broja pitanja o načinima učlanjenja pokazuje kako su starije osobe sve više zainteresirane da za života riješe pitanje svog posljednjeg počivališta i time svojoj obitelji olakšaju troš­kove. (A.K.)