UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Umjesto aktivne mirovine, nazad u socijalu

 

Vlada je unatoč predizbornim obećanjima odlučila kažnjavati umi­rovljenike koji rade i to dvostrukim oporezivanjem. Umjesto da iskoristi znanje i iskustvo starijih stručnjaka, Hrvatska će uvoziti radnike

 

    Kada se u javnosti početkom stu­denog pojavila informacija kako Vlada želi uvesti plaćanje zdrav­stvenog i mirovinskog doprinosa za hono­rarne, SUH je zaprimio mnogo upita umirovljenika vezano za novosti oko pla­ćanja dodatnih doprinosa. Javili su nam se umirovljenici koji već rade putem ugovora o djelu i zanimalo ih je kako će se izmjene Zakona o doprinosima odraziti na naknadu koju primaju za svoj rad, ali javile su nam se i osobe s različitim upitima vezanim za rad nakon mirovine.

     Jedan od umirovljenika koji nam se obratio rekao je kako ima malu mirovinu, nešto veću od 2.5000 kuna, zbog čega želi dodatno zara­diti, ne da bi si priuštio luksuze, već da bi imao dovoljno sredstava za osnovne životne troš­kove. Zanimalo ga je zašto se uvodi plaćanje zdravstvenog i mirovinskog doprinosa za umirovljenike koji rade putem ugovora o djelu i za koliko će mu se umanjiti iznos koji prima za svoj rad, jer zakonodavac sigurno nije predvidio da taj teret prebaci na poslodavce.

Kažnjavanje umirovljenika umjesto poticaja

     Predlagatelji zakona, odnosno „socijal­no osjetljiva” Vlada je uvođenje doprinosa objasnila riječima kako će se ukidanjem iznimaka od plaćanja doprinosa umirovlje­nicima spriječiti „porezna evazija i ukinuti neopravdana prednost umirovljenika na trž­ištu povremenog rada, u odnosu na druge radnike jer je u ovom trenutku rad umirovlje­nika konkurentniji u odnosu na druge sudio­nike na tržištu povremenog rada”.

     Ako sagledamo činjenicu kako su poti­canje poduzetništva umirovljenika i povra­tak što većeg broja mlađih umirovljenika na tržište rada dijelovi predizbornog pro­grama MOST-a i HDZ-a, doista nema logi­ke u uvođenju dvostrukog oporezivanja umirovljenika. Izbori su prošli, zaboravilo se na obećanja i Vlada je odlučila kazniti umirovljenike zašto što rade, svih 8.598 umirovljenika koja su se osudila odmaknu­ti od bijede i zaraditi dodatnu kunu tijekom 2015. Toliko umirovljenika će od 1. siječ­nja iduće godine, kao i umjetnici i novinari, plaćati 10 posto mirovinskog i 7 posto zdravstvenog doprinosa na svaki honorar. Istina, ukupna će cijena rada po ugovoru o djelu skočiti nešto manje od 6 posto, a po autorskom ugovoru čak za 14 posto!

     Ako broju umirovljenika honoraraca pridodamo i broj od 2.844 osobe koje iskorištavaju svoje zakonsko pravo i rade do pola radnog vremena, dolazimo do samo tri posto osoba starijih od 60 godina koje rade. Očito Vlada smatra kako je tri posto starijih osoba, odnosno 29.006 umi­rovljenika, koji rade posljednih par godina, strašna prijetnja koja će uzdrmati tržište rada, ako bi bili izuzeti od ponovnog pla­ćanja doprinosa.

Pola radnog vremena

     Iako u Europskoj uniji postoji trend rasta udjela starijih radnika od 2000. godine, Hrvatska nosi titulu zemlje koja ne voli svoje stare i gura ih u siromaštvo, a pogotovo jer ima najniže udjele rada starijih radnika. Nai­me, Hrvatska je tek 2014. godine izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju omogući­la rad do 20 sati tjedno bez obustave mirovi­ne za umirovljenike koji su ostvarili pravo na starosnu ili invalidsku mirovinu zbog profe­sionalne nesposobnosti za rad. Upravo je sama mogućnost rada do pola radnog vre­mena uvedena kako bi se potaknulo umirovljenike da se nakon ostvarenja miro­vine vrate na tržište rada. Ali, valja napome­nuti kako osobama koje su otišle u prijevre­menu mirovinu ili invalidsku zbog opće nesposobnosti nije dopušteno raditi bez da im se obustavi mirovina. Upravo zbog toga je SUH od Ustavnog suda tražio ocjenu ustavnosti i zakonitosti, što je 2015. godine odbijeno s vrlo nesuvislim obrazloženjem.

Iskustvo vs. uvoz radne snage

     I još nešto: druge zemlje Europske unije imaju drugačije uređene sustave rada u mirovini posebice zbog sve većeg broja umirovljenika koji iz različitih razlo­ga žele nastaviti s radom, bilo to stoga što su otišli ranije u mirovinu jer je tvrtka u kojoj su radili bila pred stečajem ili zato što su ostvarili prava na starosnu mirovi­nu, a još uvijek žele nastaviti s radom.

     Teza o konkurenciji mladima na tržištu rada, koju je Vlada RH plasirala, nije niš­ta više nego spin jer ako pogledamo strukturu radnika-umirovljenika prema podacima HZMO-a, jasno da se oni naj­češće nalaze na pozicijama čelnika orga­nizacija ili su zaposleni kao stručnjaci i znanstvenici pri različitim institucijama.

     Jedinstvena formula rada nakon mirovi­na na razini EU ne postoji, ali primjerice umirovljenici u Njemačkoj mogu raditi bez plaćanja dodatnih poreza ako mjesečno ne pređu 500 eura, dok se sada hrvatskim umirovljenicima želi uvesti duplo oporezi­vanje. Njemačke kompanije shvatile su vri­jednost iskusnih radnika pa tako umjesto da uvoze stručnjake različitih profila kojih nedostaje na tržištu rada, angažiraju umirovljenike za obučavanje mlađih kolega ili na pozicijama za koje mlađi radnici nemaju dovoljno iskustva i znanja. Ali, daleko je Hrvatska od Njemačke koja želi zadržati radnike, bilo stare ili mlade. (Ana Kuzmanić)