UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

REAGIRANJE SINDIKATA UMIROVLJENIKA HRVATSKE:

100 kuna svakom umirovljeniku? Može!

Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH) pozdravlja što je na uporno inzistiranje umirovljeničkih udruga Vlada izradila Prijedlog izmjena Zakona o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima, čime će se konačno ispraviti nepravda prema približno 1.200 umirovljenica koje su otišle u mirovinu kao osiguranice II. stupa, te ostvarile mirovine niže i do 1100 kuna od onih koje bi imale da su ostale samo u I. mirovinskom stupu. Osobito je dobro što će prilikom odlaska u mirovinu biti omogućen prijelaz u I. stup svim građanima koji su u trenutku „dobrovoljnog“ ulaska u II. stup 2002. godine imali između 40 i 50 godina, odnosno oko 95 tisuća zaposlenih.

Sindikat umirovljenika Hrvatske posebno pozdravlja što je time djelomično ispravljena diskriminacija žena u mirovini, barem u dijelu koji „proizvodi“ II. stup svojim rodno različitim anuitetima. SUH stoga izražava zadovoljstvo što je 1. ožujka ove godine Europski sud pravde zabranio različite anuitete za žene i muškarce, i to s početkom primjene od 1. 1. 2013. Do tada će se s takvom odlukom morati uskladiti i hrvatska legislativa, pa je šteta što to nije odmah učinjeno najnovijim izmjenama zakona.

Sindikat umirovljenika Hrvatske pozdravlja i što je konačno prihvaćen zahtjev SUH-a da dodaci na mirovine tzv. novih umirovljenika za oko 300. 000 korisnika budu sastavnim dijelom mirovina, čime će se ojačati socijalna i psihološka sigurnost tog dijela umirovljeničke populacije. Time će se omogućiti i redovito oporezivanje tog dijela mirovina, što je logična posljedica priznavanja dodatka.

Međutim, SUH s velikim razočarenjem uočava da je Vlada pokazala nedostatak socijalne odgovornosti odbijanjem da odmah odmrzne mirovine, iako joj je poznato da je udio bruto mirovina u bruto plaćama prema metodologiji EU - pao na samo 27.8 posto (a ne na 40%, kako to prikazuju službene hrvatske statistike). Nakon dvije godine odgode zakonskog usklađivanja mirovina mirovine su realno pale ispod granice rizika od siromaštva, gdje je potonulo oko 80 posto umirovljenika, što ne iznenađuje kad se zna da ih upravo toliko ima prosječnu mirovinu od 1.600 kuna! SUH stoga i dalje traži da se ukine Zakon o odgodi usklađivanja, te da se mirovine usklade i za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca ove godine.

Međutim, iako ne odustaje od tog zahtjeva, Sindikat umirovljenika Hrvatske prihvaća prijedlog da se svim umirovljenicima isplati jednokratna pomoć od 100 kuna (ili u dvije vrijednosne kategorije), prihvaćajući je kao akontaciju za usklađivanje u ovoj godini, a ne kao obeštećenje za neusklađivanje. Iako se spomenuta isplata već unaprijed politizira, SUH drži da sa sindikalnog gledišta treba podržati svaku pomoć osiromašenoj umirovljeničkoj populaciji.