UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

KAKO SPASITI STARIJE OD OTIMANJA IMOVINE

Preporuke za prevenciju zlouporabe!

 

     Sindikat umirovljenika Hrvatske od 2013. godine kontinuirano vodi kam­panju protiv ekonomske zlouporabe starijih osoba, pomogavši stotinama osoba u spašavanju njihovog jedinog doma od grabežljivih članova obitelji ili pak djelatni­ka u području prava, socijale i zdravstva.

     U okviru te kampanje tiskali smo letke, educirali 200 SUH-ovaca za pomoć stariji­ma, producirali 15-minutni film „Prevareni i poniženi”, te nastavili našu kampanju i u su­radnji s Hrvatskim pravnim centrom na jed­nogodišnjem projektu „Sigurnost u trećoj do­bi: Kako izbjeći rizike pri raspolaganju imovi­nom”, koji je realiziran i u suradnji s Grad­skim društvom Crvenog križa Zagreb, Cen­trom za socijalnu skrb Zagreb i    Udrugom Radio mreža. Nakon posjećenog okruglog stola, održanog 27. rujna u Zagrebu, dogo­vorene su i usvojene zajedničke preporuke, koje proizlaze iz iskustava na projektu, a služe za poboljšanje položaja umirovljenika i njihove zaštite od grabeža imovine.

     Zajedničke preporuke partnera i su­radnika po projektu „Sigurnost u trećoj dobi: Kako izbjeći rizike pri raspolaga­nju imovinom’

     Radi povećanja sigurnosti i osnaživanja osoba treće dobi širenjem informacija koje će im pomoći da u vlastitom najboljem inte­resu raspolažu svojom imovinom, te sprije­čiti da postanu žrtvama zlouporaba u tom smislu, osobito kada je riječ o ugovorima o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, vje­rujući da treba osigurati dostojanstvo oso­ba treće dobi kroz sustavno širenje mreže podrške u zajednici s ciljem prevencije nji­hove institucionalizacije i unapređenja kva­litete života svakog čovjeka, smatrajući da pravo osoba treće životne dobi na dosto­janstvenu starost mora postati jedan od prioritetnih ciljeva svih državnih i javnih in­stitucija i drugih dionika koji u skladu sa svojim nadležnostima i odgovornostima donose odluke u odnosu na ovu posebno

osjetljivu skupinu građana i građanki, sma­trajući da sveobuhvatna podrška treba ukl­jučivati i cjelovito informiranje starijih osoba o njihovim pravima, mogućnostima ali i rizi­cima kojima mogu biti izloženi kako bi se prevenirale posljedice zaključivanja štetnih ili nepovoljnih pravnih poslova, na osnovi iskustava stečenih u provedbi ovog projek­ta, predlažemo sljedeće:

     Prevenirati zlouporabu starijih osoba kroz njihovo kontinuirano informiranje, pružanje odgovarajuće (psihosocijalne i pravne) podrške te sustavno jačanje preventivnog djelovanja i mreže podrš­ke u zajednici

   a)  Osobe treće dobi često sklapaju ugo­vore o doživotnom ili dosmrtnom uzdržava­nju bez prethodnog upoznavanja s pravnim posljedicama/učincima takvih ugovora pa nastaju problemi u slučaju neispunjavanja obveza davatelja uzdržavanja (npr. takvi ugovori ne sadrže pravne mehanizme zaš­tite osoba treće dobi u svojstvu primatelja uzdržavanja ili obveza uzdržavanja nije de­taljno opisana ili misle da se takav ugovor može jednostrano raskinuti, itd.).

     PREPORUKA: Potrebno dodatno i sus­tavno informirati građane treće dobi o mogućim posljedicama sklapanja ugovora - od strane institucionalnih i izvaninstitucionalnih dionika - putem tribina, predavanja, upućivanjem u centre za socijalnu skrb i udruge, kroz kampanje, informativne mate­rijale, medije i slično.

    b)  Osobe treće dobi često ne zatraže pravni savjet unaprijed, nego tek nakon što sklope ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju i nakon nekog vremena shvate da davatelj uzdržavanja ne ispunjava svoje obveze. U slučaju da davatelj uzdržavanja ne želi sporazumno raskinuti ugovor, jedini način da se on raskine jest pokretanje sud­skog postupka. Pri tome starije osobe u pravilu nemaju znanja same sebe zastupa­ti u sudskom postupku, a nisu niti u moguć­nosti platiti trošak odvjetničkog zastupanja.

     PREPORUKA: Potrebno proširiti opseg pružanja besplatne pravne pomoći za oso­be treće dobi u svrhu prevencije prije ras­polaganja imovinom (primarna pravna po­moć - pravne informacije i savjeti), ali i s ciljem njihovog odgovarajućeg pravnog zastupanja u sudskom sporu pokrenutom radi raskida ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju (sekundarna pravna pomoć). Da bi se to osiguralo trebalo bi u    Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći (NN 143/13) u čl. 13. st. 2. dodati postupak radi raskida ugovora o doživotnom i raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju (ako ta­kav postupak pokreće primatelj uzdržava­nja) kao vrsta postupka u kojem se može odobriti sekundarna pravna pomoć.

    c) Starije osobe često se osjećaju ranjivo i nemoćno. Može se dogoditi i da su osjet­ljive i emocionalno nestabilne, pa im zna bi­ti teško zauzeti se za sebe i imaju velik os­jećaj krivnje, posebno unutar obiteljskih od­nosa. Dodatno, ako se radi o njihovoj djeci, znaju imati i velik osjećaj srama koji ih sprječava da potraže dodatnu pomoć i pod­ršku.

     PREPORUKA: Potrebno više psihosoci­jalne podrške radi olakšavanja psihički teš­kih stanja i osnaživanja starijih osoba.

Propisati žurnost postupanja sudova u postupcima radi raskida ugovora o do životnom ili dosmrtnom uzdržavanju

      Sudski postupci radi raskida ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju čes­to su dugotrajni, znaju trajati godinama i ci­jelo to vrijeme osobe treće dobi žive u neiz­vjesnosti, često i u neimaštini. Najčešće ne dožive njihov završetak.

     PREPORUKA: Zakonom propisati žur- nost tih postupaka (npr. unijeti u Zakon o parničnom postupku odredbu: „U postupku u parnicama za raskid ugovora o doživot­nom ili dosmrtnom uzdržavanju, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvi­jek obraćati osobitu pažnju na potrebu hit­nog rješavanja takvih sporova.”)

     Provesti istraživanja u području raspola­ganja imovinom osoba treće životne dobi, posebno u pogledu sklapanja ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, te kontinuirano prikupljati statističke podatke

     Nedovoljno je istraživanja zlouporabe oso­ba treće dobi prilikom raspolaganja imovi­nom. Ne postoji dovoljno podataka na osno­vi kojih bi se mogle donositi informirane od­luke prilikom kreiranja javnih politika. Mnoge institucije ne vode posebne statističke podat­ke o određenim pojavama i/ili postupcima ve­zanima uz zlouporabe, a posebno u odnosu na ugovore o doživotnom i dosmrtnom uz­državanju. Na primjer, prema našim sazna­njima, otežano je pretraživanje sudske prak­se u ovom području jer ne postoji takva podkategorija e-Predmeta u e-Spis sustavu.

     PREPORUKA: Kontinuirano provoditi is­traživanja i prikupljati posebne statističke po­datke u ovom području, naročito uvođenjem obveze kategoriziranja predmeta e-Spisa (raskid ugovora o doživotnom/dosmrtnom uzdržavanju) kako bi se naknadno lakše pre­traživala sudska praksa.

     Dodatno, Sindikat umirovljenika Hrvatske na osnovi iskustava stečenih kroz svoju dugogodiš­nju praksu, želi preporučiti i sljedeće:

1.Starije osobe znaju biti ciljano uvučene u mreže prijevara i zlouporabe, koje nerijetko zavr­še i s nasiljem. Ne postoje specijalizirane službe koje bi se bavile prevencijom i zaštitom starijih osoba u tom delikatnom području kriminaliteta, a posebno nema ciljane edukacije i stručnog ospo­sobljavanja relevantnih službenika.

     PREPORUKA: Neophodno je propisivanje obvezatnog registra davatelja i primatelja doži­votnog i dosmrtnog uzdržavanja, kako bi se prevenirala zlouporaba tih instituta, jer u izostanku evidencija i podataka, ostavlja se prostor nesme­tanom uključivanju i uzdržavatelja iz službi koji­ma bi to trebalo biti zapriječeno (npr. osobe koje pružaju skrb starijim osobama). Evidencija sklopljenih ugovora o doživotnom uzdržavanju vodila bi se u registru Centra za socijalnu skrb na čijem području živi primatelj uzdržavanja. Re­gistar sadrži podatak o strankama iz ugovora, o datumu sklapanja ugovora, te o imovini koja je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju.

2.Zbog toga što najveći broj zlouporaba insti­tuta uzdržavanja nastaje iz ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, postavlja se pitanje zašto omogućiti davatelju dosmrtnog uzdržavanja da za istu činidbu, a to je uzdržavanje primatelja uz­državanja, odmah otuđi imovinu uzdržavanog, a da praktično nije niti započeo s obvezom uzdrž­avanja.

     PREPORUKA: Preporučuje se ukidanje insti­tuta dosmrtnog uzdržavanja jer se razlikuje od ugovora o doživotnom uzdržavanju samo po tre­nutku prijenosa imovine, a uzimajući u obzir da je svrha oba ugovora uzdržavanje potrebite oso­be, a prijenos njegove imovine tek je posljedica uzdržavanja, nema nikakvog opravdanog razlo­ga da se ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju favorizira osoba davatelja uzdržavanja u odnosu na davatelja uzdržavanja iz ugovora o doživot­nom uzdržavanju.

3.Budući da je zakonsko područje uzdržava­nja podnormirano, predlaže se razmotriti i sljede­će preporuke:

     Prilikom ovjere ugovora o doživotnom uzdrža­vanju ovlaštena osoba bi bila dužna utvrditi pri­laže li ugovoru, kao njegov sastavni dio, suglas­nost za sklapanje ugovora od strane nadležnog centra za socijalnu skrb prema mjestu boravišta primatelja uzdržavanja. Ugovor bez suglasnosti centra za socijalnu skrb je ništavan i ne proizvo­di nikakve pravne učinke.

     Davatelj uzdržavanja ne može istovremeno imati tri ili više važećih ugovora o doživotnom uz­državanju, te je dužan prilikom sklapanja ugovo­ra dati pisanu izjavu o tome da je taj ugovor o uz­državanju jedini važeći sklopljeni ugovor o doži­votnom uzdržavanju.

     Ugovori o doživotnom uzdržavanju koje skla­paju pružatelj socijalnih, pravnih i zdravstvenih usluga (centri za socijalnu skrb, privatni domovi i udomitelji kao i njihovi zaposlenici i članovi njiho­vih obitelji, obrti za srb i sl.) ništavni su, te ne pro­izvode nikakve pravne učinke.

Prilikom sklapanja ugovora o doživotnom uz­državanju davatelj uzdržavanja dužan je predati ovlaštenoj osobi (sudac ili javni bilježnik) potvrdu o nekažnjavanju za kazneno djelo protiv života i tijela, te kazneno djelo protiv imovine, ne stariju od 30 dana.