UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

REAGIRANJE SINDIKATA UMIROVLJENIKA HRVATSKE:

Predizborni sporazum Kukuriku koalicije – opasan za adnike i umirovljenike!

Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH) izražava zabrinutost glede liste od 22 prioritetne mjere koje namjerava uvesti Kukuriku koalicija, kad i ako dođe na vlast, i to osobito u dijelu koji se odnosi na mirovinski i socijalni sustav. Uz najnoviji koalicijski predizborni sporazum, kojim je  navodno dogovoren samo zajednički izlazak na izbore, objavljen je i spisak prioritetnih mjera koje će Kukuriku koalicija poduzeti po dolasku na vlast.

 

Sindikat umirovljenika s nevjericom saznaje da su članice koalicije, i nakon najnovijih podataka o slomu postojećeg modela mirovinske štednje u drugom stupu u svim zemljama Srednje i Istočne Europe, ostale pri svojoj neshvatljivoj ideji – ne samo o postupnom povećavanju doprinosa za 2. stup – već to misle činiti na račun smanjivanja doprinosa za 1. stup! Takve hazarderske, tvrdoglave, neoliberalne poteze najavljuje koalicija koja deklarira socijaldemokratski program te u kojoj je i – Hrvatska stranka umirovljenika!

 

Podsjećamo da se model kapitalizirane mirovinske štednje Svjetske banke, koji je 90-tih godina nametnula ta međunarodna financijska institucija svim bivšim socijalističkim zemljama, pokazao neuspješnim. Prema podacima Europske komisije, kratkoročno gledano, riječ o rizičnijem načinu štednje za mirovinu, jer su samo 2008. privatni fondovi izgubili vrijednost za 20% i vrlo se sporo oporavljaju, jednako kao i hrvatski, koji su u potpunosti u rukama bankarskog sektora. HANFA/Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, k tome, neprekidno upozorava na previsoke troškove privatnog mirovinskog sustava – fondovi su od osnutka zaradili samo 5 milijardi kuna, a u isto vrijeme trošak sustava bio je 3,4 milijardi! 

 

Međutim, politička elita, neovisno bila na vlasti ili u oporbi, najpametnija je i sve zna najbolje, pa joj ne trebaju niti stvarni podaci o raspadu drugog stupa mirovinskog sustava u svim zemljama  koje su prihvatila model Svjetske banke – model obvezatne štednje, u kojemu doprinose plaćaju isključivo zaposleni, bez stvarne odgovornosti države za nadzor nad ulaganjima, s visokim menadžerskim troškovima, te s tragično niskim mirovinama iz drugog stupa. Zar Kukuriku stratezi ne znaju da je u šest od osam novih EU zemalja vlade izvršile dubinske, mahom privremene, rezove u mirovinskim sustavima. U Latviji je izdvajanje za drugi stup 2010. godine smanjeno na samo 2%, a Estonija je iste godina cijeli drugi stup vratila u prvi stup štednje. Češka upravo donosi zakon kojim će drugi stup postati dobrovoljan, te se očekuje da će obuhvat pasti na oko 30% zaposlenih, te će samo prvi stup ostati dominantan. Poljska je lani smanjila izdvajanje u drugi stup sa 7.3% na 2.3% i vode se rasprave o prijelazu na dobrovoljni model. Slovačka je uvela dobrovoljan drugi stup i mogućnost prijenosa ušteđevine i zarade u prvi stup. Mađarska je ukinula drugi stup i sve prenijela u prvi. Rumunjska izdvaja samo 2% (iako zakon propisuje više). Bugarska bilježi visoke gubitke u privatnim fondovima. U Litvi je dobrovoljan i pokriva oko 50-60% zaposlenih.

 

Malta, EU članica, te skorašnje zemlje kandidatkinje  poput Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine, godinama odbijaju uvođenje takvog drugoga stupa smatrajući da njihove ekonomije za to nisu spremne, te da bi to štetilo umirovljenicima. Slovenija je svojedobno odbila model Svjetske banke, te uvela kapitaliziranu mirovinsku štednju sličnu modelu u Zapadnoeuropskim zemljama, gdje drugi stup predstavlja dodatni mirovinski plan koji se temelji i regulira kolektivnih ugovorima sindikata i poslodavaca, te svi oni sudjeluju i u nadzoru upravljanja njihovim mirovinskim štednjama.

 

Drugi stup mirovinske štednje ne treba ukinuti, ali se model Svjetske banke nametnut svim bivšim socijalističkim zemljama mora promijeniti. Zbog toga je većina tih zemalja uvela privremene mjere suspendiranja ili restrikcija, te pojačanu odgovornost i nadzor države, jer su se financijske institucije previše razigrale u korist vlastitog snaženja.

 

U svakom slučaju, sve članice Europske unije vrlo jasno i neupitno priznaju da je načelo solidarnosti između generacija, kao i načelo nacionalne razine solidarnosti, ključni element u pristupu reformama. Prvi mirovinski stup nitko ne dovodi u pitanje, a svako umanjivanje i rušenje tog zajedničkog okvira za dostojanstveno preživljavanje sadašnjih i budućih umirovljenika krajnje je rizično i neozbiljno.

 

S druge strane, Kukuriku političari nisu odgovorili da li će nakon tri godine odmrznuti ionako, čak i od Svjetske banke priznate za vrlo niske, mirovine hrvatskih umirovljenika; da li će omogućiti da se tzv. dodaci ugrade u osnovicu mirovine i postanu oporeziva kategorija; hoće li izdvojiti tzv. posebne i povlaštene mirovine iz mirovina stečenim radom, ili će i dalje, poput svih poletaraca, udariti po onome koji je najslabiji – radniku i umirovljeniku. Ali će siromašna staračka seoska domaćinstva potezom pera preseliti u socijalni (da li i mirovinski?) sustav.

 

Na taj se način sigurno neće otvoriti toliko potrebna nova radna mjesta, potaknuti gospodarski oporavak Hrvatske, a niti pridobiti hrvatske građane da im daju svoj glas povjerenja.