UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

PLATFORMA


Sindikata umirovljenika Hrvatske:
Načela, modeli i prava umirovljenika

Temeljem odluke Glavnog odbora Sindikata umirovljenika (SUH), Predsjedništvo GO donosi sljedećU platformu o načelima, modelima i pravima umirovljenika u Republici Hrvatskoj, kao osnovu za razgovore s parlamentarnim strankama uoči predstojećih izbora.

 

1.  Temelj mirovinskog sustava mora biti jedinstven javni i obvezatan prvi stup međugeneracijske solidarnosti, u formi obvezatnih doprinosa uplaćenih od strane poslodavaca i radnika;

2. Potrebno je izdvojiti sva posebna mirovinskih prava iz sustava/proračuna međugeneracijske solidarnosti;

3. a) Neophodan je djelotvorni nadzor te brzo sankcioniranje neplaćanja, uz kaznenu odgovornost za sve koji ne uplaćuju doprinose za mirovinskog osiguranja;

 


    b) Potrebno je razviti strategije i politike detekcije i sankcioniranja porezne avazije u privatnom sektoru - prijavom radnika na lažne minimalna plaće;

4. Tražimo utvrđivanje iznosa minimalne uplate doprinosa za punu satnicu na osnovi minimalne plaće; te ukidanje najviše osnovice za uplatu doprinosa;

5. Kao uvjet za starosno umirovljenje, uz dob i radni staža od 15 godina, treba uvesti i 40 godina mirovinskog staža osiguranja bez uvjeta dobi;

6. Potrebno je odmah provesti revalorizaciju prve aktualne vrijednosti mirovine /AVM/, na osnovi odluke Ustavnog suda od 12. svibnja 1998. godine, te uz eventualno obračunavanje novog duga umirovljenicima s te osnove;

7. Umanjenja za prijevremeno umirovljenje ukidaju se po stjecanju pune starosne dobi proporcionalno ostvarenom radnom stažu;

8. Hitno se deblokira usklađivanje mirovina; zaustavlja se pad realnih mirovina pravednijim usklađivanjem rasta mirovina s rastom plaća.

9. a) Tzv. "novi" umirovljenici izjednačuju se sa "starima", na način da se dodatak odmah ugradi u osnovicu mirovine (i oporezuje);

 


b) Uvodi se dodatak i za osiguranike koji su u trenutku uvođenja reforme imali između 40 i 50 godina, a opredijelili su se i za kapitaliziranu štednju u 2. stupu te izjednačuje s osnovicom;

10. Za tzv. radni staž - od 40 godina (odnosno sukcesivno za žene), uz stjecanje dobnog uvjeta, jamči se mirovina u visini od 65 posto zarađene prosječne plaće;

11. Smanjivanje rodno uvjetovanih razlika između mirovina žena i muškaraca, uvođenjem kompenzacijskih instrumenata za npr. u vidu dodatak ili pridodanog staža za obiteljsku skrb odnosno za odgoj i skrb djece;

12. Reformira se drugi mirovinski stup iz obvezatnog u dobrovoljni, uz mogućnost istupa i prijelaza u prvi stup (alternativa: privremeno suspendiranje drugog stupa);

13. Obveznici uplate u drugi mirovinski stup su, temeljem kolektivnog pregovaranja ili zakona, radnici i poslodavci;

14. U drugom i trećem stupu izjednačavaju načini izračuna za žene i muškarce, na bazi prosječne očekivane životne dobi;

15. Smanjuju se troškova upravljanja drugim stupom;

16. Uvode se predstavnika radnika i umirovljenika te poslodavaca (koji također postaju obveznici plaćanja) u nadzorna tijela fondova drugoga stupa;

17. Ne povećava se visina doprinosa u drugi stup do oporavka ekonomije i postizanja odnosa od najmanje 1 umirovljenika na 1.5 zaposlenih, a i tada ne na uštrb prvog stupa međugeneracijske solidarnosti;

18. Dobrovoljna mirovinska štednja u trećem mirovinskom stupu, ali po prijelazu na dobrovoljni – i u drugom stupu, stimulira se različitim olakšicama u korist poslodavaca i radnika, te se potiče njezino uređivanje kolektivnih ugovorima;

19. Uvode se tzv. socijalne „ mirovine“ iz javnog proračuna - za sve starije od 65 godina bez prihoda, te s propisanim imovinskim uvjetima;

20. Donji cenzus za različita mirovinska, socijalna i zdravstvena prava, te za oporezivanje mirovina utvrđuje se u visini od 60% medijana plaće, što predstavlja EU granicu za ulaz u zonu rizika od siromaštva;

21. U zdravstvenu reformu nužno je ugraditi socijalni model utemeljen na solidarnosti i financijskoj stabilnosti.zdravstvene zaštite, koji zagovara da zdravlje nije obična tržna roba, već javno dobro dostupno svima, neovisno o ekonomskom, socijalnom i inom statusu;

22. Jačanje uloge primarne zdravstvene zaštite, kojom se treba rješavati do 80% zdravstvenih potreba građana, u ambulantama, radom u obiteljima i u lokalnoj zajednici, provođenjem kućnog liječenja, kućni

 

posjeta, zdravstvene njege itd. – od osobite je važnosti;

23. Osigurati dostupnost svih potrebnih lijekova te definiranje osnovnog paketa zdravstvenih usluga. Reorganizirati korištenje kapaciteta više razine zdravstvene djelatnosti i prilagoditi njihov rad pacijentima.

24. Jačanje preventive zdravlja na radu i općenito je nužno, kako bi se smanjio neshvatljivo visok udjel umirovljenika invalida koji u ukupnom broju

 

umirovljenika od 1. 207. 192 čine 27 posto.

25. Osobito je hitno uvođenje posebnih programa za dostojanstveni kraj života (palijativna skrb, hospiciji) kao sastavnoga djela sustava zdravstvene zaštite, a ne kao briga udruga civilnog društva i volontera;

26. Zaustaviti uvođenje dodatnih nameta u osiguranju zdravstvene zaštite – naknada obveznog dopunskog osiguranja i sličnih tereta, kojima se potencira jaz između siromašnih i bogatih;

27. Bitno je povećanje kapaciteta domova za starije i nemoćne osobe, te dnevnih centara i drugih oblika pomoći potrebitima, u državnom, regionalnom, privatnom i mješovitom vlasništvu, te pod istim kriterijima, financijskim davanjima i olakšicama.

Zagreb, 26.5.2011.