UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

4. SPORTSKI SUSRETI POVJERENIŠTVA SUH-A ZAGREB

 

     Na 4. Sportske susrete Povjereništva SUH-Zagreb, koji su održani su 8. listo­pada ove godine u sportskoj dvorani OŠ Vjenceslava Novaka u Zagrebu, odazva­lo se čak 11 podružnica (Donja Dubrava, Granešinski Novaki, Gornja Dubrava, INA, Miroševac, Novi Zagreb, Oporovec, Peščenica, Podsljeme, Studentski grad i Susedgrad). Domaćin ovih igara je bila, već tradicionalno, Podružnica SUH-a Studentski grad, a natjecalo se u 7 disci­plina: viseća kuglana, bacanje loptica u koš, pikado, nošenje „jajeta“ u žlici, pu­canje lopti u gol, nabacivanje kolutova i potezanju konopa.

     Susretu je nazočila i predsjednica SUH-a Jasna Petrović, koja se kratko obratila natjecateljima, a igre je, nakon pozdravne riječi, zvukom trube otvorila predsjednica Povjereništva SUH-a Za­greb Biserka Budigam.

     Svi su natjecatelji dočekani čajem, ka­vom i pecivom, dok su njihovi predsjedni­ci ili voditelji prijavljivali ekipe. Točno u 10 sati započelo je postrojavanje ekipa koje su bile predvođene domaćicama - članicama Podružnice Studentski grad.

     Natjecanje je proteklo u ugodnoj at­mosferi. Neki su bili vješti u pikadu, neki u bacanju loptice u koš, a najzanimljivije je bilo u sedmoj disciplini - potezanju ko­nopa, u kojoj je ekipa Miroševca bila naj­bolja, ali nije niti čudo jer je u njoj bila sa­mo jedna žena i sedam muškaraca - prosjek kao u Saboru.

     Nakon prebrojavanja bodova progla­šeni su rezultati: treće mjesto su osvojili članovi podružnice Pešćenica, drugo mjesto Studentski grad, dok su prvo mjesto osvojili članovi podružnice Pod­sljeme, kojima je Biserka Budigam uruči­la medalje.      Predsjednicima ostalih ekipa je uručila zahvalnice za sudjelovanje na igrama.

     Nisu izostale zahvalnice ni za ravnate­lja škole Žarka Ćorića, kao niti za profe­sionalnog kuhara Antuna Grgića, glavnog i odgovornog za izvrstan gulaš koji se krčkao u Mjesnom odboru Studentski grad“ za vrijeme natjecanja.

     Nakon ručka moglo se izmjeriti oksi- metriju i spirometriju te krvni tlak, što su za prisutne obavljale doktorice Lovorka i Zora iz Crvenog križa, a dramska grupa KUD Dubrava mnoštvo je zabavila svojim šalama.

Na kraju se pronašla i jedna harmoni­ka koju je zasvirao vješti svirač iz ekipe Miroševca, uz kojeg su svi zapjevali. (Snježana Živčić)