UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

ZAJEDNIČKA PODRŠKA RADNIČKIM SINDIKATIMA: Ne odustajte od kaznenog progona za poslodavce koji ne isplaćuju plaće i ne uplaćuju doprinose!

Zagreb, 7. srpnja 2011. – Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske, dvije najjače asocijacije umirovljenica i umirovljenika, javno i čvrsto upućuju svoju podršku radničkim sindikatima u njihovim zahtjevima za oštrijim kažnjavanjem zbog neisplata plaća i izbjegavanja plaćanja doprinosa, te uređenjem glede drugih anomalija na tržištu rada poput neopravdanog i pretjeranog masovnog zapošljavanja na ugovore na određeno vrijeme.

Izražavamo nadu da Vlada u konačnici neće popustiti pod pritiskom udruga poslodavaca koje svoje značajne predstavnike imaju i u samoj Vladi, jer upravo na makinacijama najsiromašnijima, običnim radnicima na tržištu rada, poslodavci uspijevaju prikupiti bogatstvo. Prema zakonskom prijedlogu koji je objavljen na stranicama Ministarstva pravosuđa, s tri godine kažnjavao bi se onaj koji je imao sredstva ali nije isplatio dio ili cijeli plaću, te ako nije uplaćeno mirovinsko ili zdravstveno osiguranje bez obzira jeli isplatio plaću radniku. Ista kazna prijeti i onome tko ne isplaćuje doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje ili lažno obračunava plaću kako bi uplatio manje doprinose (ovo potonje je vrlo često u praksi, a ostatak plaće se daje „ispod stola“). Opravdano je i predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Mladen Novosel naglasio da je neisplata plaća već dugo kazneno djelo, ali da je problem usklađivanje ukupnog sustava plaćanja. Teško je, također, povjerovati da bi bila transparentna sudska praksa u razlučivanju tko opravdano, a tko neopravdano kasni s isplatom plaća. Udruge poslodavaca se protive odlasku u zatvor onih koji posluju na račun neisplate plaća radnicima, a pri tom progone radnike zbog i najmanjeg otuđenja robe ili umanjuju neisplaćene plaće zbog zakašnjenja na posao. Takvih se dvojnih moralnih počela Hrvatska nagledala od početka privatizacije do danas.

Prema prijedlogu Ministarstva pravosuđa kazna zatvora od jedne godine prijeti i poslodavcu koji „uskrati ili ograniči pravo na štrajk koji se organizira i provodi u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom i pravilima sindikata.“ Ako radniku zbog sudjelovanja u štrajku otkaže ugovor o radu – poslodavcu prijeti zatvor od tri godine.  Predloženo je još mnogo toga, ali je neizvjesno što će od ovoga ostati u zakonu, jer se poslodavci žale i na mogućnost kažnjavanje poslodavca zatvorom do godinu dana ako je otpustio radnika koji je ukazivao na korupciju u svome poduzeću!

Plaćanje obavljenog posla i naručene robe nema alternativu i svi se tako moraju ponašati – milom ili silom. Radnički sindikati ne odustaju od jamstvenog radničkog fonda iz kojeg bi se radnicima isplaćivao barem minimalac, ali niti od izmjena zakona o sudskom registru po kojem poslodavci koji ne plaćaju radnike neće moći osnivati nove tvrtke.

Umirovljeničke udruge, Sindikat i Matica, oštro upozoravaju da se prosperitet nekih ne može graditi na bijedi većine – radnika koji žive u neprekidnoj nesigurnosti i strahu i umirovljenika koji tonu u područje siromaštva i socijalne isključenosti.  Stoga se uvođenje reda u plaćanju i kažnjavanju neplatiša, smatra i bitnim korakom naprijed u uvođenju reda u područje održivosti mirovinskih fondova.