UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

ZAGREB: 11. tjedan udruga 2011.

Zalutali, zapjevali, otišli dalje

 

11. Tjedan udruga grada Zagreba u organizaciji Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom održan je d 13. – 17. lipnja, svakodnevno od 10 do 16 sati, i to u predivnom parku Zrinjevcu. Ove godine, u mnoštvu od 130 udruga, naglasak je bio na volontiranju. Europska unija ljudima koji nesebično poklanjaju svoj rad i vrijeme posvetila je cijelu ovu godinu. Sudionici 11. Tjedna udruga predstavljaju razna područja djelatnosti kao što su: briga o osobama s invaliditetom, starijim osobama, žrtvama nasilja, socijalno ugroženima, osobama koje trebaju psihosocijalnu pomoć… Tu su i udruge koje se bave zaštitom okoliša, obrazovanjem, tehničkom kulturom i kulturom, udruge branitelja, te udruge za zaštitu ljudskih prava, prevencije ovisnosti…

U Umjetničkom paviljonu održavao se kulturno-zabavni program. Nastupali su pjevački zborovi, uglavnom s repertoarom zabavnih pjesama i narodnih napjeva. Nastupali su i pjevači solisti; folklorne grupe izvodile su plesove iz krajeva zagrebačke okolice. Bilo je tu i vlastitih pjesničkih uradaka i humorističkih skečeva. Razne vježbe za oblikovanje tijela djece i mlađih osoba i za razgibavanje tromih i pomalo umornih  seniora dopunile su atmosferu razigranosti. Nije moguće reći da su izvođači bili u dobi 7 do 77 godina, jer bilo je i mlađih, ali i dosta starijih. Našlo se tu nešto za svakoga samo je trebalo imati vremena i strpljenja sve odgledati i odslušati.

Publiku su činili članovi udruga i svakodnevni šetači, ali i slučajni prolaznici i posjetioci našega grada koji su žureći na željezničku postaju malo promijenili trasu svoga puta. Tako sam susrela manju grupicu ljudi iz okolice Bjelovara, koji su tu zalutali iduć, zamislite, s obližnjeg suda. Pitali su me što se to tu događa, pa kad sam im objasnila zastali su nekoliko minuta i možda na trenutak uz pjesmu s pozornice i udaranjem takta i sami zapjevušili, i pri tom zaboravili neugodno iskustvo sa suda.

Bilo je mnogo baka s djecom koja su bila oduševljena šarenim nošnjama plesača narodnih kola i trčkaranjem između štandova. Našao se tu i nezaobilazni prodavač balona, doduše bio je malo udaljen od  prostora štandova udruga, ali mamio je djecu da udobrovolje bake  da im kupe pokojeg napuhanog psića.Uvijek su najvjerniji posjetitelji ovih događanja članovi udruga. Oni susreću stare poznanike, ali i upoznaju i rad neke nove udruge pa možda i postanu i njeni članovi, jer im se svidi sadržaj rada. I slučajni prolaznici raspituju se o mogućnostima učlanjenja.

Na dvadesetak štandova svakoga su dana udruge prikazivale  razne rukotvorine koje rade vrijedne ruke njihovih članova, ispunjavajući svoje slobodno vrijeme. Neke su udruge prodavale svoje izloške kako bi i na taj način prikupile sredstva za svakodnevni rad, ili za izlet ili za neku drugu vrstu pomoći svojim članovima. Udruga „Zagrebački bokci“ prodavala je i neke odjevne predmete iz donacija kako bi prikupila sredstva za pomoć siromašnim i potrebitim osobama.

Vrijednost ovih događanja je ogromna, naročito za pojedine kategorije socijalno izoliranih osoba kao što su stariji i osobe s invaliditetom Ovo je prilika upravo za njih da pokažu što sve mogu, da dokažu - prije svega sami sebi, ali i drugima - koje su njihove mogućnosti.

Udruge koje okupljaju branitelje i njihove obitelji također prezentiraju svoje volonterske i terapeutske aktivnosti. Svaka je udruga mjesto na kojem ljudi, udruženi oko nekog zajedničkog cilja i problema, stvaraju nove kvalitetnije odnose, zadovoljstvo i plemenitost u svojoj okolini. Pomažući drugima često najviše pomažu sebi i postaju bolji ljudi. Zato mislim kako, koliko god je vrijeme recesije pogubno za opstanak jednog dijela udruga, zbog smanjenja financijske potpore udrugama, trebamo upregnuti vlastite snage da „preživimo“, vjerujući u bolja vremena. Svaka je udruga za nekoga svijet koji nadopunjava dio njegovog života.

Pored udruga, iz godine u godinu sve su raznovrsnije aktivnosti gerontoloških centara, ali isto tako je sve veći i broj korisnika njihovih usluga. Gerontološki su centri organizirani uglavnom uz domove za stare i nemoćne osobe, pa i ja ponekad kažem kako su oni zapravo predvorje doma u koji će možda neki imati sreće biti smješteni u vrijeme osobne nemoći i samoće. Prostorije gerontoloških centara smještene su i formalno pri ulazu u domove i čini mi se kao da su gotovo svi stvarno u predvorju ili tu negdje blizu. A kad kažem ovo da će neki imati sreće završiti u tom domu, to doslovce i mislim, s obzirom na to da više nema gradnje tzv. državnih domova koji još uvijek imaju cijene smještaja prihvatljive za sadašnje umirovljenike. Privatni domovi kakvi se sada grade nedostupni su većini umirovljenika.

I ove je godine na tjednu udruga prikazan dio sadržaja i aktivnosti kojima se bavi Sindikat umirovljenika Hrvatske. Svake godine jedna od naše 22 podružnice prikaže svoj rad. Ove godine bila je to Podružnica iz Oporovca. Na štandu su vrijedne članice prikazale raznovrsne, vrlo lijepe i kvalitetne, ručne radove. Kako treba na štandu provesti gotovo cijeli dan, interesantno je da jedna naša starija (možda i najstarija) aktivistkinja, svima bolje poznata kao „babica“ , organizira još nekoliko članica i one, uz nešto domaćih specijaliteta za iće i piće, uz smijeh i radost, „odrade“ svoje dežurstvo. Obilaze susjedne štandove, razmjenjuju informacije i vrijeme prođe u trenu. Obećaju si susret iduće godine, kao izlagači ili samo kao posjetitelji. Fotografijama su pokušali dočarati i radost druženja na izletima, prigodnim domjencima i večerima uz glazbu i ples. Kulturno umjetničko društvo otpjevalo je nekoliko prigorskih narodnih pjesama u vrlo živopisnim narodnim nošnjama iz svoga kraja. Bravo, naši SUH-ovci, bravo Oporovec!

 

 

 

                                               Biserka Budigam