UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Kampanja:  OKRUGLI STOL: SOCIJALNA INOVACIJA U ZAŠTITI PRAVA STARIJIH

Potrebno ugovoriti ugovore o dosmrtnom uzdržavanju

 

     Okrugli stol „Socijalna inovacija u zaštiti prava osoba starije životne dobi”, koji je održan 13. lipnja 2016. na Tribinama Grada Zagreba u organizaciji Gradskog ure­da za socijalnu zaštitu i osobe s inva­liditetom, okupio je stručnjake iz razli­čitih područja. Moderatorica je bila Romana Galić, zamjenica pročelnice Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom.

U Centrima nema savjetovanja

     U izlaganju na temu „Ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju kao prednostima i rizicima za dosto­janstven život osoba treće životne dobi”, Božena Horvat-Alajbegović je nedostatak strukturirane mreže podrš­ke i pravne pomoći navela kao prvi problem, uz porast rizika od zloupora- ba i manipulacija u vrijeme krize, te naglasila kako centri trebaju doprinosi­ti poboljšanju položaja i pravne sigur­nosti starijih, jer su među prvih mjesti­ma na kojima stariji traže savjet i infor­maciju.

     Govoreći o iskustvima centara, istaknula je kako je dosad bilo samo jedan posto savjetovanja o skloplje­nim ugovorima, te navela da im se građani obraćaju kada su već nastu­pile štetne pravne posljedice. Stručnjaci centara primijetili su razne probleme poput pritisaka iz okoline da se potpiše nepovoljan ugovor, neinformiranosti o posljedicama dosmrtnog i doživotnog uzdržavanja i smanjene sposobnosti procjene vlas­tite dobrobiti (demencija, alkoholi­zam), rekla je Horvat-Alajbegović i dodala kako je važno unaprijediti međuresornu suradnju nadležnih institucija i udruga civilnog društva, te omogućiti dostupnost svim vrstama informacija.

     Govoreći o zlouporabama raspola­ganja imovinom i osobnim pravima, Pavao Čota, govorio je o rizičnim sta­njima, najčešćim slučajevima manipu­lacija i nedostacima prilikom sklapanja ugovora o uzdržavanju, kao i o mogu­ćim situacijama nakon sklapanja, raz­lozima za izmjenu sadržaja ili raskid ugovora i posebnim slučajevima kao što je oporuka ili sklapanje braka. Zak­ljučio je kako centri trebaju pomagati starijim osobama prilikom sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, a da dosmrtni ugovor ne preporučuju nikome.

Što starijima nudi Grad Zagreb?

     Gojko Bežovan je, začudno, promo­virao pod egidom pokretanja socijalne inovacije sustavnije sklapanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju” s Gradom Zagrebom. Istaknuo je kako su u EU dokumentima starije osobe prepoznate kao ranjive skupine koje su sve izlože- nije novim socijalnim rizicima, kao što su smanjeni kapaciteti za skrb unutar obitelji, te smanjena učinkovitost i pri­kladnost socijalnih institucija. Na ove rastuće socijalne rizike odgovara se socijalnim inovacijama, rekao je Bežo­van i objasnio hrvatski okvir problema prema njegovu kutu motrišta.

      „Raste populacija starih koji ne mogu računati na dostupne i priuštive usluge da bi što duže ostali u vlastitom domu, a i obitelji nemaju dovoljno mogućnosti. Sve je veći broj ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržava­nju, a neke osobe sklope i na desetine takvih ugovora” - rekao je Bežovan i dodao kako je mnogo primjera zlopo­rabe ugovora o dosmrtnom uzdržava­nju.

     Govoreći o tome „Što bi mogao ponuditi grad Zagreb?”, napomenuo je da bi trebalo ponuditi ugovore o dos­mrtnom uzdržavanju kao socijalnu ino­vaciju u zamjenu za odgovarajuću uslugu uz tehničku pomoć Zaklade „Zajednički put”.

     Osvrćući se na obilježja i učinke socijalne inovacije dosmrtnog uzdrža­vanja, rekao je kako primatelji uzdrž­avanja postaju aktivni dionici i suproizvođači usluga čiji su   korisnici, te da ovaj program kao socijalna inovacija nedvojbeno ima obilježja socijalnog poduzetništva.

     Ines Vrban je u svom predavanju „Iskustva Zaklade” naglasila kako slična praktična iskustva, o kojima je govorio prof. Bežovan, već sada ima Zaklada „Zajednički put”, iako samo s ugovorima o doživotnom uzdržava­nju. Napomenula je kako je zajedni­ca stambenih jedinica socijalno-inovativni model stanovanja, namije­njen starijim osobama koje žele zadržati samostalan način života i nakon 65. godine, a osmišljena je kao novi dom za aktivne umirovljeni­ke koji žele živjeti među svojim vrš­njacima. Ima četiri apartmana uz dostupnost dodatnih i dopunskih usluga, temeljem ugovora, vlasništ­vo je Grada Zagreba, a u slučaju promjene zdravstvenog stanja osi­guran je adekvatni smještaj. No, iako je puno zainteresiranih, za sada nema dovoljno dostupnih kapaciteta, izvijestila je Vrban.

Sve se više javljaju prevareni

     Biserka Budigam, prof. psihologi­je, govoreći na temu iskustava umi­rovljenika korisnika uzdržavanja, predstavila je višegodišnju kampanju Sindikata umirovljenika  Hrvatske (SUH) protiv ekonomske zloporabe starijih, u okviru koje posebno važnu ulogu imaju Pravno savjetovalište koje djeluje više od 20 godina, te psi­hološko savjetovalište prisutno 15 godina.

     „U posljednjih pet godina počele su se sve više javljati brojne preva­rene i zlostavljane starije osobe. Prijevare su se uglavnom odnosile na materijalno osiromašenje ljudi zbog potpisivanja ugovora o dosmrt­nom uzdržavanju, ali i zbog mnogih drugih nepovoljnih ugovora” - istak­nula je Budigam i dodala kako je u borbi za prava starijih osoba SUH podnio prijedlog Ministarstvu pravo­suđa da se ukine sporni institut ugo­vora o dosmrtnom uzdržavanju, ali je to odbijeno. U cilju informiranja šire javnosti snimili su i 10-minutni video s pričama prevarenih i s komentarima stručnjaka te štampali letak „Zaustavimo zlostavljanje sta­rijih”.

     „Neke od ugovaratelja uzdržava­nja koje su grubo kršile prava starijih prijavili smo pučkoj pravobraniteljici i podnijeli prijave tužiteljstvu” - istak­nula je Budigam i za kraj dodala kako SUH čeka nove izbore i vladu kako bi opet krenuo s inicijativama.