UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Kako spasiti žrtve predatora

 

Radionice u Zagrebu osposobile 40 aktivista za borbu protiv grabeža nad imovinom starijih osoba

 

     Projekt „Sigurnost u trećoj dobi: Kako izbjeći rizike pri raspola­ganju imovinom”, koji Sindikat umirovljenika Hrvatske provo­di od listopada 2015. do rujna 2016. u suradnji s Hrvatskim pravnim centrom (HPC), uspješno se nastavlja kroz radionice po svim većim gradovima Hrvatske. U ovaj projekt, kojem je cilj sprije­čiti zlouporabu starijih osoba, uključeni su i Gradsko društvo Crve­nog križa Zagreb, Centar za socijalnu skrb Zagreb i udruga Radio mreža, a financira ga Ministarstvo socijalne politike i mladih.

     Nakon odlično odrađenih radionica u Puli 21. travnja i Splitu 28. travnja 2016., na red su stigli Zagreb i Zagrebačka županija, za ko­je su održane čak dvije radionice - 17. i 24. svibnja. Obje eduka- tivne radionice su, kao i prethodne, većim dijelom namijenjene ak­tivistima SUH-a te osobama koje imaju savjetodavnu ulogu i po­mažu umirovljenicima i starijim osobama u izbjegavanju rizika ili „popravljanju štete” nastale pri potpisivanju ugovora o uzdržavanju ili drugim načinima prijenosa imovine.

Obveze davatelja uzdržavanja

     Na prvoj radionici u Zagrebu, održanoj u Gradskom društvu Cr­venog križa Zagreb u Sigetu, sudjelovao je 21 sudionik: predstav­nici Centra za socijalnu skrb Zagreb, Sindikata umirovljenika Hr­vatske i Gradskog društva Crvenog križa Zagreb. Edukaciju, koja se sastojala od teoretskog dijela i praktičnih vježbi, održala je Olga Jelčić, dipl. iur., sutkinja Vrhovnog suda u mirovini.

     Na radionici se vrlo temeljito i konkretno govorilo o raspolaganju imovinom, posebice sklapanju ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, ugovora o ustupu i raspodjeli imovine, te oporuci. la­ko su ove pravne forme regulirane zakonima, u praksi je izuzetno važno kako su one sastavljene, te koje su obaveze i prava navede­ni u ugovorima za obje ugovorne strane, kako ne bi došlo do eko­nomske zlouporabe osoba treće životne dobi.

     Polaznici edukativne radionice, većinom aktivisti SUH-a, imat će značajnu ulogu u distribuciji informacija i materijala širokom krugu krajnjih korisnika - osoba treće dobi, kojima su potrebni pravni savjeti i zaštita, kako ne bi ostali prevareni od strane davatelja usluga s kojima su potpisali ugovor o uzdržavanju.

Spašavanje potencijalnih žrtava

     Druga je radionica održana 24. svibnja 2016. godine u Radnič­kom domu u Zagrebu. Domaćin je bilo Povjereništvo SUH-a Zagreb, a sudjelovalo je 10 predstavnika podružnica SUH-a iz Grada Zagre­ba i Zagrebačke županije, 10 stručnih radnika i radnica iz Centra za socijalnu skrb i predstavnik Gradskog društva Crvenog križa Zagreb.

     Predavanje sutkinje u miru Olge Jelčić o zakonskom uređenju pojedinih instituta raspolaganja imovinom, s naglaskom na pravnim mehanizmima za prevenciju rizika, približilo je sudionicima zakone i primjere iz prakse, a potom su brojni od njih iznijeli svoja iskust­va te postavljali brojna pitanja. Praktični dio edukacije sastojao se od studije slučaja, to jest, zajedničke obrade hipotetskog slučaja. Da je radionica bila uspješna, potvrdili su sudionici svojim ocjena­ma u evaluacijskom upitniku na kraju radionica, ocijenivši obje s odličnom ocjenom. Projekt završava radionicom u Slavonskom Brodu 7. lipnja. (M. Šubarić Mahmuljin)

 

SLUČAJ KARLOBAG: Što kada primatelj uzdržavanja umre?

     Na ekstreman slučaj zlouporabe SUH je kroz napise u Glasu um­irovljenika upozorio hrvatsku javnost i Pučku pravobraniteljicu Lo- ru Vidović, koja ga je uvrstila u svoje Izvješće za 2015. godinu.

     Riječ je o gospodinu iz Karlobaga koji nije imao potomaka, ali je imao nećaka u Njemačkoj koji je ga je financijski pomagao nakon smr­ti svoga oca koji je s njim živio. Kad je čovjek zbog moždanog udara završio u bolnici, nećak je prihvatio činjenicu da on ne želi ići u dom i preko interneta je našao obrt za njegu. S njegovateljicom je dogovo­rena plaća za njene usluge, kao i svota za troškove domaćinstva i prehrane. Napravljen je i trajni nalog kojim joj je uplaćivan novac. Me­đutim, prijatelje koji su ga željeli posjetiti u rujnu, ona nije pustila u ku­ću.

     Utvrdilo se da je starca, koji je u međuvremenu slomio zdjelicu i oslabio 20 kilograma, plaćena njegovateljica odvezla do javnog bilje­žnika u Gospiću gdje se na dokument o doživotnom uzdržavanju pot­pisao palcem, iako je pismen. SUH je alarmirao razne institucije, po­liciju i Ministarstvo socijalne politike. Došao je nećak, čovjek je u prat­nji policije smješten u bolnicu, spašen mu je život i podnesene su pri­jave. Nažalost, čovjek je u međuvremenu umro.

     U Izvješću pučke pravobraniteljice za 2015. godinu, piše kako su u karlobaškom slučaju predložili provođenje upravnog nadzora nad Centrom za socijalnu skrb, jer nisu poduzete metode stručnog rada radi zaštite starije osobe s teškim kognitivnim oštećenjem, koja je sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju. Nadzorno tijelo je utvrdilo da stručni radnik Centra nije kvalitetno pružio socijalnu uslugu savje­tovanja i pomaganja, jer nije pažljivo sagledao socijalno-zaštitne po­trebe u kojima se osoba nalazila.

     lako je Centar zaprimio prijave da ona ne ispunjava obveze kao davateljica uzdržavanja, primatelju uzdržavanja je imenovan poseban skrbnik samo radi smještaja u odgovarajuću ustanovu, ali mu nije da­na ovlast pokretanja sudskog postupka radi raskida tog ugovora, zbog čega je isti ostao na snazi, a štićenik je u međuvremenu umro.

     Stoga Pučka pravobraniteljica predlaže da bi trebalo zabraniti sklapanje ugovora o doživotnom/dosmrtnom uzdržavanju između sta­rijih i nemoćnih s pružateljima socijalnih usluga, članovima njihovih obitelji te s osobama koje kod njih rade - stoji u Izvješću, u kojem se potom navode preporuke za Ministarstvo socijalne politike i mladih - da se uvede nadzor provedbe ugovora o doživotnom/dosmrtnom uz­državanju. Uz to, od Ministarstva se traži da dopuni Zakon o socijal­noj skrbi odredbom kojom će se zabraniti sklapanje ugovora o dosmrt- nom/doživotnom uzdržavanju svim pružateljima socijalnih usluga i članovima njihovih obitelji te osobama koje kod njih rade.

     Preporuka Pravobraniteljice Ministarstvu pravosuđa jest da se u Zakonu o obveznim odnosima ugradi jače zaštitne mehanizme za pri­matelje uzdržavanja ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, a osobito uvođenje registra davatelja uzdržavanja. Upravo ove pre­poruke predlagao je SUH, koji će i dalje inzistirati na njihovom pro­vođenju.