UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

U fokusu: VLADA TRAŽI IZMJENE ZDRAVSTVENIH ZAKONA PO HITNOM

                  POSTUPKU

Kako zakinuti pacijenta na 101 način

 

     Vlada je 25. svibnja 2016. parlamentu na raspravu i usvajanje uputila izmje­ne Zakona o obveznom zdravstve­nom osiguranju te Zakona o zdravstvenoj zaštiti, i to po hitnom postupku, naglasivši kako je završena javna rasprava pa tu re­formu treba hitno provesti. Ako niste primi­jetili, ministru Nakiću je izrastao veliki šilja- ti nos, jer mu laganje ne predstavlja nika­kav problem. Javna rasprava nije provede­na, osim ako svoje intervjue i izjave mediji­ma ne smatra raspravom.

     Umirovljeničke udruge koje zastupaju interese 1,2 milijuna starijih osoba, Matica i Sindikat umirovljenika, u više su se na­vrata javno usprotivile Nakićevoj reformi, press konferencijom i priopćenjima, a naj- poslije su 30. svibnja uputile žurnu e-mail poruku premijeru Oreškoviću i ministrici Šikić, upozoravajući kako ni nakon brojnih obećanja i zavlačenja, još nije obnovljeno Nacionalno vijeće za umirovljenike i stari­je osobe, kao uhodani model dijaloga i savjetovanja o svim strategijama, politika­ma i propisima prije no što budu od strane Vlade RH upućeni u saborsku procedu­ru. Posebnim dopisom u Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, nadležno za us­postavu i kanaliziranje dijaloga s um­irovljeničkim udrugama, ponovno se obra­tio i Ante Gavranović, predsjednik bivšeg Nacionalnog vijeća. Umirovljenici nisu do­bili na očitovanje predložene zakone, već su zaobiđeni.

     Ministar Nakić valjda misli kako su za zdravstvenu reformu zaduženi samo pruž- atelji usluga, prvenstveno liječnici i zdrav­stveni kadrovi, pa apsolutno ignorira koris­nike i one koji financiraju zdravstvo dopri­nosima. Tako su i dvije najveće sindikalne središnjice, SSSH i NHS, naprosto zaobi­đene, jer boli kapa ministra što su se oni usprotivili takvim zdravstvenim reformama na prethodnoj raspravi na Gospodarsko- socijalnom vijeću.

Reži prava, diži cijene

     Prvim zakonskim izmjenama Banski dvo­ri predlažu povećanje maksimalnog iznosa sudjelovanja osiguranih osoba u troškovi­ma zdravstvene zaštite sa 60,13 posto pro­računske osnovice na 90,20 posto prora­čunske osnovice. To znači da se za osobe koje nemaju dopunsko zdravstveno osigu­ranje maksimalni iznos participacije za bol­ničko liječenje povećava s dvije na tri tisuće kuna, objašnjava ministar zdravlja Dario Nakić. Ako nemate dopunsko, plaćat ćete participaciju koja je povećana za 50 posto!

     I službeno, više nećete smjeti zvati hitnu, jer će vas prvo telefonski ispitati operater, a zatim, ako dođete na hitnu prije no što ste otišli svom liječniku opće prakse i on vam da uputnicu, trijažu će obaviti medicin­ska sestra, koja treba odlučiti da li ćete biti primljeni ili nećete. Ako i dalje inzistirate da vas prime, morate u džepu imati 150 kuna.

     I onda vas konačno pregleda liječnik, pa ako dobijete kakvu injekciju, smatrat će se da ste samo polovično nepotrebno došli, te ćete platiti 75 kuna. Ludilo, zar ne?!

Predsjednica Sindikata medicinskih ses­tara Anica Prašnjak ističe da medicinske sestre ne mogu preuzeti ulogu liječnika jer su educirane za zdravstvenu njegu boles­nika, a ovom najavljenom reformom je predviđeno da medicinske sestre obavljaju trijažu pacijenta i „nehitne” pacijente preus- mjeravaju obiteljskim liječnicima.

     Medicinske sestre ne mogu preuzeti toli­ku odgovornost te će stoga biti teško pro­vesti takvu reorganizaciju. Koliko će takvih „nehitnih” pacijenata preminuti?

Protiv skupih lijekova

     Nakić planira smanjiti i dostupnost sku­pih lijekova pa će formirati povjerenstvo u HZzO-u samo za skupe lijekove, jer „sada imamo povjerenstva u bolnicama koja će predlagati liječenje, ali za dio lijekova zele­no će svjetlo morati dati i povjerenstvo HZZO-a u kojem će biti stručnjaci”, veli taj umotvorac, kojem je zdravstvenu reformu ubijanja javnog zdravstva osmislila osigu­ravajuća privatna tvrtka.

U duhu privatnih interesa osiguravatelj- ske i financijske industrije, Nakić tvrdi da cilj nije ubiranje dodatnih prihoda, već „da oni koji su zbilja ugroženi imaju mogućnost i pravo na vrijeme dobiti kvalitetnu zdrav­stvenu zaštitu”. A ta zaštita znači da ćete dobiti npr. novi kuk od gipsa, a oni koji ima­ju novaca, potegnut će do Švicarske po kuk od titana. Tako je govorio Nakić.

     I još: „Naš cilj nije ubiranje dodatnih pri­hoda od naših osiguranika već da ljudi do­biju pravodobnu zdravstvenu zaštitu i da se sustav ne zloupotrebljava. Povećat ćemo broj timova hitne medicinske službe za 19 u dijelovima Hrvatske koji su manje razvije­ni i iz kojih imamo veliko iseljavanje stanov­ništva”, kaže ministar i pita siromašnog umirovljenika zar on doista ne želi biti soli­daran s potrebitima?

Kažnjavanje „neopravdanih" pacijenata

     Reducirati broj nehitnih pacijenata na hit­nim bolničkim prijemima pomoću naplate »neopravdanog« pregleda u zapadnim su državama pokušali odavno, ali se pokazalo da takav model nije optimalno rješenje. Studije provedene u SAD-u pokazale su da je značajan udio pacijenata na hitnom pri­jemu procijenjen kao »nehitni«, i otpušten s dijagnozom koja se može riješiti kod obi­teljskog liječnika, iako im je zapravo treba­la trenutna medicinska pomoć ili čak hospi­talizacija. Boli kapa   Nakića, on je popio svo znanje dok je bio loš ravnatelj zadarske bolnice.

     Kako, dakle, prihvatiti mjere kojima se kroz zdravstveni sustav ima za cilj zavući ruke u džepove hrvatskih građana, pogoto­vo onih siromašnijih i starijih. Preostat će da će oni koji mogu platiti svoje liječenje imati šanse biti zdravi, a oni koji neće moći platiti, morat će se pomiriti s time da im je­dino Bog može pomoći. To nije i ne može biti cilj zdravstvene reforme

Kada se poskupljuje participacija, izrav­no se prisiljava sve veći broj ljudi da se upi­suju u dopunsko zdravstveno osiguranje, koje će pri tome poskupjeti za 19 kuna. Pri­vatni osiguravatelji, koji i stoje iza ove pri­če, za mlade ljude će ponuditi jeftinije poli­ce od HZZO-ovih.

     U tim uvjetima će se stariji osiguravati vi- še-manje u državnom sustavu i bit će prisil­jeni plaćati skuplje police, a mladi će bjež­ati prema jeftinijem, što će povratno biti udar na taj isti sustav koji će u nastavku morati dalje poskupljivati. Nakić već najav­ljuje da će dio dopunskog osiguranja pre­usmjeriti u obvezno osiguranje, a na kraju će se država i izmaknuti iz dopunskog osi­guranja i sve će biti privatizirano. (Jasna A. Petrović)