UVODNA RIJEČ

Kad si siguran i kad te nije strah

     Zašto su dvije najveće hrvatske umirovljeničke udruge, Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske, uputile čestitke Andreju Plenkoviću povodom pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima? Ne samo iz pri­stojnosti, već zato jer je iskustvo s Premijerom-Građevinom iz 2015. duboko ostalo u memoriji ovog naroda, ali ne kao pošalica uz kavu, već kao bolni osjećaj nesigurnosti.

     Nije bitno jesu li starije osobe diljem Hrvatske masovno dale svoje povjerenje upravo Plenkoviću, a jesu. Nije bitno niti je li njegov prosječni glasač nižeg obrazovanja, gdje je svaki deveti završio tek osnovnu školu, a jedva 26 posto ih ima fakultet, a baš je tako. Nije bitno je li u Sabor s njihove liste ušlo samo 9 žena od 66 sabornika, iako je sve to bitno. Najbitnije je da je    Hrvatska nasuprot strahu birala - sigurnost. HDZ nije samo odglumio predizbornu kampanju „Sigurna Hrvatska", već nam je svima ponudio kontinuitet, stabilnost i sigurnost. Vlada će biti formirana „preko noći", bez navlačenja i odugovlačenja, tr­govanja i korupcije na javnoj trpezi. To je ono što je pobijedilo sve druge stranke: taj osjećaj kad si siguran i kad te nije strah.

     Tek je iz rezultata ovih izbora moguće iščitati koliko je straha u narod unijela retorika Domoljubnog pokreta i dijelom Mosta, koliko su istupi Hasanbegovića, Glasnovića i Zekanovića i Ruže Tomašić, pa onda i Škore i Raspudića o silovanim ženama i po­bačaju, unijeli gađenja i nemira u duše građana. I tek je sada posve jasno da nije narod glasao za HDZ zbog korone, već zbog želje za normalnom zemljom. Tu normalnost je u ovom trenutku jamčio samo HDZ.

     Točno je i da je 40 posto glasača SDP-a (Restart) starije od 60 godina, jer je tamo ponuđeni jelovnik bio ravan bakanalijama starih Rimljana. Kao da je ponuda za umirovljenike napuhavana jer su im na listama bila uglavnom stara, potrošena lica, pa su ispisali svoju listu želja.

     Tako je jedina umirovljenička čestitka otišla Plenkoviću. Po­bjednicima i treba čestitati. U čestitki je pisalo i da ih podsjećamo kako je udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći u RH pao ispod 38 posto, da više od polovice umirovljenika prima miro­vinu nižu od hrvatske linije siromaštva koja iznosi 2.485 kuna, da je previše kontejner-umirovljenika, poniženih i prevarenih.

     Izrazili smo nadu da će nova Vlada pronaći načina da po­veća mirovine i uvede pravednije usklađivanje s rastom plaća, a svakako bi trebalo uvesti i novi model obiteljskih mirovina. Zatražili smo prijenos vlasničkih prava nad domovima za starije i nemoćne na županije i Grad Zagreb i još puno toga što bi se trebalo naći na dnevnom redu savjetodavnog tijela Vlade, Na­cionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Jer sigurnost nije samo floskula. Sigurnost ima cijenu i vraća dostojanstvo i blagostanje. Najvažnije je pravovremeno se zaštititi od onih koji se hrane vašim osjećajima nesigurnosti. Upravo to su glasači učinili.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

PRIOPĆENJE SINDIKATA UMIROVLJENIKA HRVATSKE:

Hitne izmjene drugog mirovinskog stupa – NEOPHODNE!

Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH) već godinama upozorava da se trostupanjski mirovinski model, nametnut Hrvatskoj krajem 1990.-tih godina od strane Svjetske banke, pokazao promašenim. Međutim, trebale su doći i prve mirovine, osobito za žene koje su prihvatile obvezatnu mirovinsku štednju u drugom stupu, pa da se u široj javnosti prepozna što to znači kad banke preuzmu radnički novac. Progovorio je još lani šef HANFA/Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga o previsokim troškovi privatnog mirovinskog sustava – fondovi su od osnutka zaradili samo 5 milijardi kuna, a u isto vrijeme trošak sustava bio je 3,4 milijardi!

 

HANFA u prijedlogu zakonskih izmjena od 17. svibnja predlaže vraćanje polovice vlasništva fondova drugog stupa radnicima koji su njegovi članovi, a polovicu i dalje ostavlja u nekakvom nadri vlasništvu bankarima i drugim ulagačima. Bankari iz Udruženje društava za upravljanje mirovinskim fondovima odmah su Prijedlog Zakona o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima proglasili protuustavnim i  upozorili  da bi njegovo usvajanje dovelo  do „nesagledivih posljedica za mirovinski sustav u RH i negativno bi se odrazio na pridruženje Hrvatske Europskoj Uniji“. Oni zagovaraju hitno povećanje štednje u drugom stupu, i dalje samo na račun radničkih plaća. Sindikat umirovljenika Hrvatske na takvo se reagiranje bankarske oligarhije  može samo nasmijati, s ogorčenjem.

 

Što je s drugim mirovinskim stupom u ostalim europskim zemljama? U većini starih članica Europske unije, gdje postoji drugi stup, to je dobrovoljan ili obvezatan oblik mirovinske štednje, u pravilu reguliran kroz kolektivne ugovore ili slične sporazume na razini grana i/ili poduzeća, a obveznici uplate su poslodavci i radnici. Kad je riječ o novim članicama EU-a, većina njih je praktički bila prinuđena prihvatiti model Svjetske banke, uz neke razlike – u Sloveniji u drugom stupu, dobrovoljno dogovaranom kolektivnim ugovorima, obveznici su uplata poslodavci i radnici, a u Češkoj su obveznici također i jedni i drugi, ali je drugi stup bio obvezatan. Naime, gotovo da i nema nove članice EU-a koja nije u posljednje dvije-tri recesijske godine poduzela oštre rezove u vezi drugog stupa mirovinske štednje.  U većini baltičkih zemalja drugi stup je praktički suspendiran. U Litvi je dobrovoljan i pokriva oko 50-60% zaposlenih; u Latviji je izdvajanje za drugi stup 2010. godine smanjeno na samo 2% (uz mogućnost ponovnog podizanja), a Estonija je iste godina cijeli drugi stup vratila u prvi stup štednje. Češka upravo donosi zakon kojim će drugi stup postati dobrovoljan, te se očekuje da će obuhvat pasti na oko 30% zaposlenih. Poljska je lani smanjila izdvajanje u drugi stup sa 7.3% na 2.3% i vode se rasprave o prijelazu na dobrovoljni model. Slovačka je uvela dobrovoljan drugi stup i mogućnost prijenosa ušteđevine i zarade u prvi stup. Mađarska je ukinula drugi stup i sve prenijela u prvi. Malta je proglasila da još nije spremna za uvođenje drugog stupa, a Rumunjska izdvaja samo 2% (iako zakon propisuje više). Osim zemalja koje tek sanjaju moguće eurointegracije, poput Makedonije, Albanije i Kosova, gdje  model Svjetske banke nesmetano opstaje, ili, kao u Bugarskoj, proizvodi velike gubitke, sve su druge zemlje na neki način zaustavile drugi stup, uvele strogi nadzor, pojeftinjenje upravljanja te prijelaz na dobrovoljni model.

 

Zašto Hrvatska i dalje ima preskupi model mirovinske štednje, kojim bahato upravljaju bankari, a k tome ne planira ozbiljne reforme? Radnici su obvezatni plaćati doprinose, koji se namjeravaju i povećati, a usteže im se pravo utjecaja i suodlučivanja. Mirovinski se sustav dovodi do granica održivosti, investicije iz fondova mirovinske štednje bankari ne usmjeravaju u investicije koje otvaraju radna mjesta, a HANFA nudi samo neko polovično rješenje.

 

Sindikat umirovljenika Hrvatske s krajnjom ozbiljnošću poziva Vladu da hitno izradi prijedlog reformi drugog stupa, njegovo pretvaranje u dobrovoljni polu-javni stup, uz mogućnost prijenosa ušteđevine radnika u prvi stup, uvođenje obveze uplata od strane i radnika i poslodavaca, snižavanje troška upravljanja i uključivanje radnika i umirovljenika u nadzorna tijela. Naprosto je smiješno zastrašivati hrvatske radnike i umirovljenike Europskom unijom, koja ni u jednom trenutku nije propisala modele, načine i visine izdvajanja. A u međuvremenu se od Vlade očekuje da poduzme i radikalne privremene mjere, pa i privremeno suspendiranje drugog stupa mirovinske štednje.