UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

PRIOPĆENJE SINDIKATA UMIROVLJENIKA HRVATSKE:

Hitne izmjene drugog mirovinskog stupa – NEOPHODNE!

Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH) već godinama upozorava da se trostupanjski mirovinski model, nametnut Hrvatskoj krajem 1990.-tih godina od strane Svjetske banke, pokazao promašenim. Međutim, trebale su doći i prve mirovine, osobito za žene koje su prihvatile obvezatnu mirovinsku štednju u drugom stupu, pa da se u široj javnosti prepozna što to znači kad banke preuzmu radnički novac. Progovorio je još lani šef HANFA/Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga o previsokim troškovi privatnog mirovinskog sustava – fondovi su od osnutka zaradili samo 5 milijardi kuna, a u isto vrijeme trošak sustava bio je 3,4 milijardi!

 

HANFA u prijedlogu zakonskih izmjena od 17. svibnja predlaže vraćanje polovice vlasništva fondova drugog stupa radnicima koji su njegovi članovi, a polovicu i dalje ostavlja u nekakvom nadri vlasništvu bankarima i drugim ulagačima. Bankari iz Udruženje društava za upravljanje mirovinskim fondovima odmah su Prijedlog Zakona o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima proglasili protuustavnim i  upozorili  da bi njegovo usvajanje dovelo  do „nesagledivih posljedica za mirovinski sustav u RH i negativno bi se odrazio na pridruženje Hrvatske Europskoj Uniji“. Oni zagovaraju hitno povećanje štednje u drugom stupu, i dalje samo na račun radničkih plaća. Sindikat umirovljenika Hrvatske na takvo se reagiranje bankarske oligarhije  može samo nasmijati, s ogorčenjem.

 

Što je s drugim mirovinskim stupom u ostalim europskim zemljama? U većini starih članica Europske unije, gdje postoji drugi stup, to je dobrovoljan ili obvezatan oblik mirovinske štednje, u pravilu reguliran kroz kolektivne ugovore ili slične sporazume na razini grana i/ili poduzeća, a obveznici uplate su poslodavci i radnici. Kad je riječ o novim članicama EU-a, većina njih je praktički bila prinuđena prihvatiti model Svjetske banke, uz neke razlike – u Sloveniji u drugom stupu, dobrovoljno dogovaranom kolektivnim ugovorima, obveznici su uplata poslodavci i radnici, a u Češkoj su obveznici također i jedni i drugi, ali je drugi stup bio obvezatan. Naime, gotovo da i nema nove članice EU-a koja nije u posljednje dvije-tri recesijske godine poduzela oštre rezove u vezi drugog stupa mirovinske štednje.  U većini baltičkih zemalja drugi stup je praktički suspendiran. U Litvi je dobrovoljan i pokriva oko 50-60% zaposlenih; u Latviji je izdvajanje za drugi stup 2010. godine smanjeno na samo 2% (uz mogućnost ponovnog podizanja), a Estonija je iste godina cijeli drugi stup vratila u prvi stup štednje. Češka upravo donosi zakon kojim će drugi stup postati dobrovoljan, te se očekuje da će obuhvat pasti na oko 30% zaposlenih. Poljska je lani smanjila izdvajanje u drugi stup sa 7.3% na 2.3% i vode se rasprave o prijelazu na dobrovoljni model. Slovačka je uvela dobrovoljan drugi stup i mogućnost prijenosa ušteđevine i zarade u prvi stup. Mađarska je ukinula drugi stup i sve prenijela u prvi. Malta je proglasila da još nije spremna za uvođenje drugog stupa, a Rumunjska izdvaja samo 2% (iako zakon propisuje više). Osim zemalja koje tek sanjaju moguće eurointegracije, poput Makedonije, Albanije i Kosova, gdje  model Svjetske banke nesmetano opstaje, ili, kao u Bugarskoj, proizvodi velike gubitke, sve su druge zemlje na neki način zaustavile drugi stup, uvele strogi nadzor, pojeftinjenje upravljanja te prijelaz na dobrovoljni model.

 

Zašto Hrvatska i dalje ima preskupi model mirovinske štednje, kojim bahato upravljaju bankari, a k tome ne planira ozbiljne reforme? Radnici su obvezatni plaćati doprinose, koji se namjeravaju i povećati, a usteže im se pravo utjecaja i suodlučivanja. Mirovinski se sustav dovodi do granica održivosti, investicije iz fondova mirovinske štednje bankari ne usmjeravaju u investicije koje otvaraju radna mjesta, a HANFA nudi samo neko polovično rješenje.

 

Sindikat umirovljenika Hrvatske s krajnjom ozbiljnošću poziva Vladu da hitno izradi prijedlog reformi drugog stupa, njegovo pretvaranje u dobrovoljni polu-javni stup, uz mogućnost prijenosa ušteđevine radnika u prvi stup, uvođenje obveze uplata od strane i radnika i poslodavaca, snižavanje troška upravljanja i uključivanje radnika i umirovljenika u nadzorna tijela. Naprosto je smiješno zastrašivati hrvatske radnike i umirovljenike Europskom unijom, koja ni u jednom trenutku nije propisala modele, načine i visine izdvajanja. A u međuvremenu se od Vlade očekuje da poduzme i radikalne privremene mjere, pa i privremeno suspendiranje drugog stupa mirovinske štednje.