UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

9. SVJETSKI DAN PLESA: Rasplesani seniori

     U Centru za kulturu Trešnjevka, pod pokroviteljstvom gradonačelnika Zagreba Milana Bandića te suorganizato­re, Zakladu Zajednički put i Sportski plesni klub „Harmo- ny“, 29. travnja ove godine obilježena su dva bitna datu­ma - 9. Svjetski dan plesa i Europski dan solidarnosti me­đu generacijama. Kroz plesni podij prošlo je preko 200 iz­vođača, koji su nam prezentirali raznoliki i šaroliki plesni program, poput društvenih plesova, show dancea, suvre­menog plesa, folklora i dr.

     U plesnom programu sudjelovale su i članice podružni­ca SUH-a Studentski grad, Peščenica i Ina, koje su plesa­le u ritmu polonjeze, lambade i disco-foxa. Publika, koju su dijelom činili i sami sudionici plesa, pružila je punu podršku natjecateljima i gostima, te se još jednom poka­zalo kako životna dob nije prepreka za plesni pokret, već je potrebna samo dobra volja. Od ugodnog druženja uz ples i glazbu 2008. godine, ova manifestacija prerasla je u gotovo neizostavan događaj u kalendarima domova za starije osobe, gerontoloških centara Zagreba te Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom.

     Vješte SUH-ovke su pokazale izvrsnu pripremljenost i dobile puno čestitki mladih sudionika. (Vesna Bečić)