UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

9. SVJETSKI DAN PLESA: Rasplesani seniori

     U Centru za kulturu Trešnjevka, pod pokroviteljstvom gradonačelnika Zagreba Milana Bandića te suorganizato­re, Zakladu Zajednički put i Sportski plesni klub „Harmo- ny“, 29. travnja ove godine obilježena su dva bitna datu­ma - 9. Svjetski dan plesa i Europski dan solidarnosti me­đu generacijama. Kroz plesni podij prošlo je preko 200 iz­vođača, koji su nam prezentirali raznoliki i šaroliki plesni program, poput društvenih plesova, show dancea, suvre­menog plesa, folklora i dr.

     U plesnom programu sudjelovale su i članice podružni­ca SUH-a Studentski grad, Peščenica i Ina, koje su plesa­le u ritmu polonjeze, lambade i disco-foxa. Publika, koju su dijelom činili i sami sudionici plesa, pružila je punu podršku natjecateljima i gostima, te se još jednom poka­zalo kako životna dob nije prepreka za plesni pokret, već je potrebna samo dobra volja. Od ugodnog druženja uz ples i glazbu 2008. godine, ova manifestacija prerasla je u gotovo neizostavan događaj u kalendarima domova za starije osobe, gerontoloških centara Zagreba te Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom.

     Vješte SUH-ovke su pokazale izvrsnu pripremljenost i dobile puno čestitki mladih sudionika. (Vesna Bečić)