UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Aktivnosti: POVJERENIŠTVO SUH-A ZAGREB

Znate li svoja prava?

     Tribina za umirovljenike i starije osobe pod naslovom „Znate li svoja prava“, održana je 4. veljače u 10,30 sati u Radničkom domu. Organizatori tribine bili su Povjereništvo Sindikata umirovljenika Zagreb i udruga „Promeza“, koja provodi aktivnosti za unapređenje kvalitete života umirovljenika i starijih osoba. Na tribini su govorili socijalna radnica Ivana Crnjac, pravni savjetnik SUH-a Milan Tomičić, predsjednica Povjereništva Zagreba Biserka Budigam te predsjednica SUH-a Jasna A. Petrović, a prikazan je i kratki film SUH-a „Prevareni i poniženi“ iz projekta „Zaustavimo zlostavljanje starijih osoba“.

     Socijalna radnica Ivana Crnjac prvo je govorila o pravima starijih iz sustava socijalne skrbi, a Milan Tomičić predstavio je Pravno savjetovalište SUH-a i aktivnosti u borbi protiv zloporabe starijih osoba kroz institute dosmrtnog i doživotnog uzdržavanja. Nakon prikaza filma, šezdesetak sudionika tribine pokrenulo je bogatu raspravu o problemima materijalnog iskorištavanja i zanemarivanja umirovljenika i starijih osoba upravo zbog neupućenosti i neinformiranosti, zbog čega kao posljedica sli­jede mnoge prijevare koje starije osobe dovode na rub siromaštva, kao i najgori oblici zlostavljanja. Jedna od sudionica je, primjerice, ispričala kako je kćerki dala u vlasništvo dva stana i kuću na moru, a sada je kćer želi smjestiti u dom kako bi mogla prodati jedini preostali stan u kojem gospođa živi.

     Priča starije gospođe, invalidne još od djetinjstva, dirnula je sve prisutne. Cijeli je život radila u specijalnim radionicama za invalidne osobe, kod kuće brinula o djeci i suprugu i svakoga mjeseca nastojala uštedjeti iznos u vrijednosti sadašnjih dese­tak kuna. Sada ima malu ušteđevinu od 500 eura, zbog koje je izgubila pravo na socijalnu potporu, koja joj je potrebna da operiranom suprugu plati tuđu njegu.

      Tako su se redale svakodnevne, a opet posebne priče stari­jih osoba. Sustav ima puno rupa, a umirovljenici su žrtve nedorečenosti zakona i praksi. Slijedeća tribina s istim sadrža­jem i istim predavačima održat će se u prostorijama Mjesnog odbora u Primorskoj ulici 32 u Zagrebu, 11. veljače u 10.30 sati.