UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

JAVNI POZIV UMIROVLJENICIMA S BLOKIRANIM RAČUNIMA:

Otvorite zaštićeni račun u FINA-i!

     Sindikat umirovljenika Hrvatske bio je zasut dnevnim upitima umirovlje­nika u vezi „božićnice", isplata koja je započela 18. prosinca ove godine. Naime, iako je Sindikat svojom inicija­tivom za omogućavanje isplate tog jednokratnog novčanog primanja iz Umirovljeničkog fonda, uspio postići da i oni s blokiranim tekućim računima dobiju „božićnicu" na zaštićene raču­ne, vidljivo je da dio umirovljenika nije upućen u tu mogućnost.

     Stoga je Sindikat umirovljenika Hrvatske 3. prosinca uputio javni poziv svim umirovljenicima, čiji su tekući računi blokirani, da što prije u obližnjoj poslovnici FINA-e, uz predočenje osobne iskaznice i ban­kovne kartice blokiranog računa is­pune obrazac za otvaranje zaštiće­nog računa, na kojem će se isplaći­vati dvije trećine njihovih mirovin­skih primanja, dio koji će time biti zaštićena od ovrhe. I „božićnica" će tako biti zaštićena te upotrijebljena u željene svrhe, da obogati blag­danski stol. Umirovljenici nakon primitka potvrdu o otvorenom zaštićenom računu, trebaju istu odnijeti u ispostavu Zavoda za mi­rovinsko osiguranje. Tek nakon to­ga će se zaštićeni dio mirovine i jednokratna „božićnica" doznačiti na taj račun.

     Podsjećamo da 325 kuna dobi­vaju umirovljenici čija mirovina izno­si do tisuću kuna, 225 kuna oni s mi­rovinama od tisuću do dvije tisuće kuna, 145 kuna s mirovinama od dvije do tri tisuće kuna, a svima koji imaju mirovine veće od tri tisuće ku­na pripada po sto kuna božićnice.