UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

TRAGOM NOVOG ZAKONA O UGOSTITELJSKOJ DJELATNOSTI

Pivo za penziće bez kazne! 

 

     Točka 6. članka 6. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti koji je u primjeni od kolovoza o.g. od strogih normi izu­zima „pripremanje i usluživanje jela, napitaka i pića, bez namjere stjecanja dobiti ili drugih gospodarski procjenji­vih koristi, koje udruge umirovljenika organiziraju za članove udruga umirovljenika u svojim klupskim prostorijama”. Um­irovljenici u svojim prostorijama sada mogu popiti pivo bez kazne! A do nedavno su bili mandatno kažnjavani, proganja­ni, tretirani kao kriminalci. 

     Dugogodišnja inicijativa umirovljeničkih udruga konačno je prihvaćena. Naime, dosadašnjim Zakonom o ugostitelj­skoj djelatnosti je članovima umirovljeničkih udruga bilo onemogućeno da zajedno u društvu, pa makar i na sastan­ku, popiju koje piće u svom klubu. Ako ih se „ulovilo”, pala bi kazna. Takva nepojmljiva regulativa se pravdala nelojal­nom konkurencijom koja legalnim ugostiteljima donosi šte­tu. Kao da je netko zaboravio koliko su niske mirovine, te da penzići nisu ti koji koriste usluge ugostiteljskih objeka­ta. Kod njih je riječ o potrebi za druženjem, da se vide, po- pričaju, igraju karte, šah, zaplešu. Zakonodavac je to ko­načno shvatio. 

     „Izmjena ovog zakona vjerojatno će pridonijeti i pove­ćanju broja članova umirovljeničkih udruga, nakon što se posljednjih godina njihov broj smanjuje. Stariji umirovlje­nici kojima je to bilo jedino mjesto druženja pomalo zbog bolesti i tereta godina odlaze, a kod mlađih umirovljenika nema previše interesa za takav vid druženja ili nema po­trebe korištenja usluge umirovljeničkog standarda koje pružaju udruge kao što je organizacija izleta ili godišnjih odmora, nabava drva, prehrambenih proizvoda i usluga po povoljnim cijenama uz odgodu plaćanja na više rata uz člansku iskaznicu.”, rekao je u saborskoj raspravi šef Klu­ba HSU-a Željko Šemper. Riječi mu se pozlatile!