UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Vladimir Buršić: Zajedno smo jači

     Predstavnici Sin­dikata umirovljenika Hrvatske iz svih po­družnica u Istri, te predstavnici zbrati­mljenih organizacija iz talijanskog sindika­ta SPI-CGIL u Poreču su 26. lipnja održali konferenciju u susret VII. Kongresu Ferpe.

     „Duboke promjene uvjetovane globalizacijom proizve­le su novi financijski kapitalizam koji je pregazio dota­dašnja pravila društveno-socijalnih odnosa i doveo u kri­zu modele rasta i demokratskog usuglašavanja. Rezultat tog rastrojstva stvorio je duboke transformacije u životi­ma milijuna stanovnika Europe i doveo u krizu tradicio­nalne modele blagostanja, generirajući suprotne efekte od željenih. Pod populističkim pritiscima, konzervativne snage desnice u većini europskih država su iscrtale pos­ve nove vrijednosti.

     Ferpa bi stoga trebala raditi na zbližavanju mladih i starih, na obrani javnog mirovinskog osiguranja, utvrđi­vanju minimalne mirovine, očuvanju javnog zdravstva, uspostavom zajedničkih minimalnih standarda dugoroč­ne skrbi za starije, borbom protiv siromaštva, te jača­njem zajedništva i razmjenom iskustava. Upravo surad­nja hrvatskih istarskih i talijanskih podružnica primjer je kako se prekograničnom suradnjom može postići puno u razumijevanju i učenju o primjerima dobre prakse.

Buršić je na kongresu predstavio poruke i zaključke s konferen­cije.