UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

SLOVENIJA: Sportski susreti slovenskih penzića

     U Škofji Loki su 19. lipnja u sportskoj dvorani Poden održani 10. Sportsko-rek- reativni susreti članova Sindikata um­irovljenika Slovenije (SUS), a tradicionalno je nazočan bio i predstavnik Sindikata um­irovljenika Hrvatske.

     Okupljanje sudionika i užina organizirani su do 9 sati, kada je započelo svečano ot­vorenje uz predstavnike lokalne zajednice. Sudionicima se obratio predsjednik Save­za slobodnih sindikata Slovenije Dušan Semolič, govoreći o gospodarskom i društ­venom stanju u Sloveniji, s posebnim osvr­tom na položaj umirovljenika koji je sve lo­šiji.

     SUH je i ove godine predstavlja pot­predsjednica Biserka Budigam koja je pre­nijela pozdrave i dobre želje umirovljenika Hrvatske i izrazila divljenje velikom uspje­hu slovenskih kolega koji uspijevaju održa­vati zajedničke sportske susrete već dese­tu godinu. „Mi u Hrvatskoj imamo daleko veći broj članova i prostorno smo raspros- tranjeniji, ali još nismo uspjeli organizirali takve susrete na razini države. Vjerujemo da ćemo iduće godine ipak uspjeti." - na­glasila je Budigam i zaželjela fer i sportsku borbu, te radost druženja sudionika.

     Susrete je otvorio uz prikladne pozdrav­ne riječi predsjednik SUS-a Konrad Breznik.

     Natjecanja su se održala u 6 disciplina i to: pikado, kuglanje (viseća kuglana), boćanje, stolni tenis, streljaštvo i šah. U svakoj disci­plini natjecale su se posebno ženske i muš­ke ekipe (osim u šahu), a broj takmičara je varirao od najmanje troje u ženskoj ekipi u streljaštvu i stolnom tenisu, pa do 25 muš­kih u pikadu. Natjecanja su završila do 14 sati, ali rezultati su se obrađivali do 17 sati kada su podijeljeni pehari i medalje.

     U međuvremenu je organiziran ručak te druženje uz glazbu i pjesmu, a mnogi su i zaplesali. Za goste i članove SUS-a koji nisu sudjelovali u natjecanjima, or­ganiziran je posjet Loškom muzeju koji je suvremeni muzej koncipiran kao živahno interaktivno polje u kojem upoznajemo prošlost, razumijemo sadašnjost i učimo za budućnost. Otvoren je još 1939. godi­ne i nalazi se na tri lokacije.